Vapaj očajnog oca dječaka: 'Ne mogu živjeti bez svog Ivana!'

Ako je ikako moguće, želim da se javi ili odmah dođe kući tati, gdje mu je i mjesto. Bez njega ja ne mogu živjeti, kazao nam je jučer potreseni Ivan Blajić (75), otac nestalog Ivana (18). 

Zadnji ga je put vidio u subotu, 2. travnja, u poslijepodnevnim satima. U nedjelju ujutro otac je ustao ranije kako bi mu kupio nešto za doručak. Ivana više nije bilo u sobi. 

- Nije se vraćao pa sam pozvao policiju. Otišao je bez ičega. Nema nikakvu torbu ni stvari - kazao je Ivanov otac sa suzama u očima. Jedva je uspijevao govoriti o nestanku sina. Sjeo je na krevet i gledao je u prazno. 

Policiji je dao Ivanovu fotografiju iz 2012. godine. Novije nema jer se Ivan nikad nije volio fotografirati niti je volio ikakve formalnosti. Otac ne zna što ga je moglo nagnati na bijeg. Vjeruje da mu je “puna kapa” svega. Naime, Ivan je početkom prosinca prošle godine ostao bez majke. Preminula je nakon duge i teške bolesti. Bolovala je gotovo 25 godina. 

Istražitelji su pretražili Ivanovu sobu za bilo kakvim tragovima koji bi mogli upućivati gdje se sklonio. Iz sobe su uzeli njegovo računalo kako bi pregledali s kim je i kada komunicirao preko društvenih mreža. 

Prema riječima oca, Ivan je cijelo vrijeme provodio na računalu, koji mu je bio prozor u svijet. Nije se volio družiti s vršnjacima, a koliko otac zna, nije imao djevojku. 

- Bio je osamljen i većinu vremena provodio je na računalu. Ondje bih ga vidio kad bih ustajao noću - kazao je neutješno otac. Ne zna gdje bi se uopće mogao skloniti ili jesti. Zna da novca nema. 

- U policiji su mi rekli da zasad nemaju nikakvih tragova. Obećali su se javiti čim nešto doznaju. Ovo je prvi put da je takvo što učinio - jedva je izustio otac.

Fotografiju sina nije mogao ni pogledati. Odmah bi mu zasuzile oči. Kazao je da je bol prejaka te da se svaki put pojača kad pomisli na njega. 

U srijedu ga je posjetila i Ivanova razrednica. I nju je jako zabrinuo nestanak jednog od učenika. Susjedi za Ivana imaju samo riječi hvale. Stanari zagrebačke Savske ulice znaju ga odmalena i kažu da je uvijek bio šutljiv i povučen. 

- On vam je bio milo dijete. Nisu mu dolazili prijatelji. S njim se družila jedna djevojka koja živi u blizini, no on nije pokazivao interes - kazali su susjedi.

Za Ivana se brine i Lovorka Hančić, Zagrepčanka koja se zbog svoje bolesti borila sa zdravstvenim sustavom i čiju su priču mediji pozorno pratili u 2015. Ivan je s njenim sinom išao osam godina u osnovnu školu.

- Sin mi je rekao da je nestao i da ga nema najmanje pet dana. Bio je pristojan, nije se previše isticao i nije nikad bio problematičan - kazala je Lovorka.

Informaciju da ga nema podijelila je među svim svojim prijateljima i na društvenim mrežama. Građani su ju u jednom danu podijelili preko 5000 puta. Iako se u srijedu navečer pojavila informacija da su Ivana vidjeli i da se vratio, ona je jako brzo demantirana. Iz zagrebačke policije samo su nam rekli kako potraga intenzivno traje. Dodali su kako su zasad sve informacije o Ivanovu nestanku objavili na portalu nestali.hr.

Podsjetimo, Ivan je visok 180 centimetara. Ima plave oči, kovrčavu smeđu kosu i mršave je građe. Ako ga uočite, javite policiji na 192.

Ivanov razred pokrenuo je veliku potragu za njim

Svaki stup, svaki zid i svaki pano u zagrebačkoj Savskoj ulici ima barem jednu Ivanovu fotografiju i informaciju da je nestao. Veliku akciju potrage za Ivanom Blajićem (18) pokrenuo je njegov razred 4.B i XI. gimnazije. Traže ga i njihovi roditelji i svi koji ga poznaju.

Ravnateljica Ivanove gimnazije, Maja Sečić-Kopinč, jučer nije željela komentirati slučaj. Kazala je samo da se mora brinuti o školi s više od 400 učenika te da mora štititi njihovu privatnost. Izrazila je nadu da ga brzo pronađu. Njegov nestanak ne komentiraju niti njegovi profesori. Punoljetni prijatelji kratko su kazali da je bio prosječan učenik. Njegovog razreda jučer nije bilo u školi. Odveli su ih na izložbu u muzej.