Andrej Plenković neće pričekati da Milijan Brkić napiše novi diplomski rad i redovno diplomira na Visokoj policijskoj školi, pa da ga onda postavi za potpredsjednika Hrvatskog sabora. Učinit će to već danas.
Vjerodostojnost je u politici važna stvar. Političko preživljavanje je još važnija.
Andrej Plenković neće pričekati da Milijan Brkić napiše novi diplomski rad i redovno diplomira na Visokoj policijskoj školi, pa da ga onda postavi na mjesto potpredsjednika Hrvatskog sabora.
On je odlučio to učiniti odmah, već na današnjoj konstitutirajućoj sjednici parlamenta, bez obzira što se za Brkićem još vuče presuda o plagiranom diplomskom radu.
Čak je i Most, taj moralni noćobdija hrvatske politike, odlučio podići svoj veto na Milijana Brkića, čijem su se imenovanju za ministra branitelja navodno žestoko protivili u prošloj Vladi.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Božo Petrov nije tada spominjao konkretna imena, premda je blokiranje Brkićeva imenovanja dovelo čak i do nabacivanja ultimatumima s Tomislavom Karamarkom i prijetnjom novim izborima, ali se u tišini držao Mostove dogme da na političke funkcije ne smije biti imenovan nitko s "mutnim radnjama od prije".
Ali sada te "mutne radnje od prije" ne ulaze u kalkulacije prilikom postavljanja Milijana Brkića za drugog čovjeka Hrvatskog sabora.
Varanje sustava
Niti pojam vjerodostojnosti uključuje čovjeka koji je plagirao 70 posto svog diplomskog, pa se izvlačio na proceduru, na politička podmetanja i na kraju izborio mogućnost da u roku od godine dana napiše novi rad.
Brkić je dobio drugu šansu na Visokoj policijskoj školi, a za to je nagrađen mjestom potpredsjednika Sabora.
Ovoga puta sam čin plagiranja više nije bitan. Potez kojim se Brkić želio prečicom domoći diplome više nije sporan. Varanje sustava nije se ne smatra grijehom. "Mutne radnje od prije" preko noći su se razbistrile.
Otišao je Karamarko, došao je Plenković, ostao je Petrov i Brkić je promoviran na visoku, premda ne toliko važnu političku funkciju.
Vjerodostojnost je žrtvovana na oltaru političkog pragmatizma.
Plenković je ovim potezom kupio naklonost desne stranačke frakcije, poslušao HDZ-ove birače koji su preferencijalnim glasovima pokazali da još uvijek cijene Brkića, a i Brkićevo pozicioniranje iza Plenkovićeva lijevog ramena u noći izbornog trijumfa dalo je naslutiti da on još uživa povjerenje novog šefa.
No, Plenković je ovim imenovanjem učinio još nešto za sebe.
Blokirao ga u Saboru
Postavljanjem Brkića na visoko mjesto u Saboru blokirao je njegovo eventualno kandidiranje na osjetljivije dužnosti u omiljenom mu policijskom i obavještajnom aparatu, kao i na ministarske funkcije u Vladi.
Ovo je počasna funkcija koja će Brkiću dati medijsku vidljivost, pa i određenu, iako ne preveliku političku težinu, a i on će služiti stranci tako što će puhati za vrat Boži Petrovu kao novom predsjedniku Sabora.
Plenković je tako pragmatiku pretpostavio proklamiranoj vjerodostojnosti, a to vjerojatno neće biti zadnji puta. Može se reći da je ovo tek početak.
Brkićevim imenovanjem popunjena je fotelja potpredsjednika Sabora koju je u prošlom sazivu grijao Ivan Tepeš. Vjerovalo se da će se u nju uvaliti Zlatko Hasanbegović, što bi ideološki i svjetonazorski predstavljalo identičnu trampu, ali Brkić je drugi najbolji (ili najlošiji) Plenkovićev izbor.
Kad već nije našao nijednu ženu iz HDZ-a da je imenuje u rukovodstvo Sabora, poslužit će i Milijan Brkić. Ili Gordan Jandroković, o tome se još vodi rasprava. O Željku Reineru se ne raspravlja.
Uglavnom, Milijan Brkić bi s tim svojim "mutnim radnjama od prije" bio skandalozno rješenje na mjestu potpredsjednika nekog drugog parlamenta, ali ne i Hrvatskog sabora.
Srećom za njega, ima u ovom sazivu dovoljno drugih zastupnika koji će mu davati na ozbiljnosti.
