Vremenska (ne)prilika zbog koje smo posebno deprimirani

Magla nastaje kad se hladne zračne struje spuste uz tlo i naiđu na veću temperaturu tla (rosišta) ili vode. To se najčešće događa u jesen, kada se tlo i voda i dalje uspijevaju dovoljno zagrijati tijekom dana, pa pred jutro, u sudaru hladnih zračnih struja nastaju "oblaci na zemlji".

POGLEDAJTE VIDEO: Magla je poprilično deprimirajuća

Pokretanje videa...

00:42

24sata Video | Video: 24sata/pixsell

Između pravih oblaka i magle zapravo i nema prevelike razlike. Oboje su zapravo lebdeće grupirane kapljice vode, nastale kondenzacijom vodene pare. Jesenju maglu obično uspiju "rasplinuti" sunčeve zrake od svitanja, no zimi to često nije moguće. Nekad je magla tako gusta, da slabe sunčeve zrake ne uspiju doprijeti do tla i zagrijati površinu. Tada se magla zadržava po cijele dane.

Vjetar, uz sunce, može "uništiti" maglu, no to se događa samo ako magla nije dovoljno gusta, što ovisi o jezgri kondenzacije. Jezgra kondenzacije magle su čestice prašine, aerosoli, onečišćujuće tvari i drugo.

Postoji nekoliko podjela i tipova magle, no laici se obično drže jedne podjele, i to na tri tipa. Radi se o podjeli prema vidljivosti. Slabom maglom nazivamo onu koja nam "omogućuje" vidljivost od oko jednog kilometra, umjerena je ona na kojoj vidimo petsto metara, a jaka magla je ona zbog koje ne vidimo dalje od pedeset metara.

Magla je vrlo vlažna i često ispušta i kapljice rosulje. Zbog toga su se neke zajednice, primjerice narodi iz pustinja Atacama i Namib, sjetili kako bi maglu mogli "skupljati". Zajednice su na tom tragu osmišljavale posebne uređaje, uz pomoć kojih su maglu skupljali, a često je to bilo platno. Platno je, zajedno s ostalim instrumentima u 1980-im godinama koristila Meteorološka kanadska služba.

O magli često ovise i insekti, o kojima ovise neke životinje, o kojima, naposljetku, ovise i ljudi, stoga je važan dio ekološkog kruga. Iako nam se čini kako je Engleska najmaglovitija na svijetu, ona ne spada u najuži krug maglovitih ekstrema. Grand Banks, nedaleko od kanadskog Newfoundlanda i Hamilton na Novom Zelandu, najmaglovitija su mjesta na svijetu s preko 200 maglovitih dana godišnje. Slijede ih Argentia (Newfoundland), Point Reyes (Kalifornija), obale Namibije i Čilea, itd.

Iako korisna, magla je izuzetno deprimirajuća, a stalni manjak vidljivosti postaje i frustrirajuć. To posebno vrijedi za sve sudionike u prometu, bilo na zemlji, u zraku ili na vodi.