News

Komentari 30

Za Petrinjce su ispekli 30.000 pizza: 'Čekaju ispred vrata, ne znamo ni tko su, a nije ni bitno'

Za Petrinjce su ispekli 30.000 pizza: 'Čekaju ispred vrata, ne znamo ni tko su, a nije ni bitno'

U početku smo spavali u školskoj dvorani, naknadno smo organizirali smještaj. Ljudi bi došli na tri dana, radili, vratili se u Zagreb da se otuširaju i došli natrag, kaže Marin Vanjak

Tu smo do nedjelje i onda zatvaramo. Nemamo više robe ni resursa, priča Marin Vanjak, glavni u operaciji “Pizza za sve”, u kojoj su Petrinjcima i ostalim građanima s potresom pogođenih područja dijelili pizze.

Inače se bavi konzaltingom u ugostiteljstvu, pomaže opremati i otvarati restorane. Iz Zagreba je dovezao peć tešku 800 kilograma, a trebala je ići u jedan restoran. Umjesto toga Marin je zamolio kupca da pričeka i 5. siječnja počela je ova plemenita misija.

POGLEDAJTE VIDEO Tko je kriv za stanje kuća prije potresa?

- Mi se ne zavaravamo da smo tu kako bismo nahranili ljude. Pizza je hrana, ali u ovom slučaju ona je neka normalnost koju ovim ljudima dajemo. Nekakav šlag na tortu, nešto čime se počaste - govori. 

Lokal u središtu Petrinje dobili su na korištenje i počeli peći pizze.

Nema stajanja za njih

- U početku smo spavali u školskoj dvorani, naknadno smo organizirali smještaj. Ljudi bi došli na tri dana, radili, vratili se u Zagreb da se otuširaju i došli natrag. Ovdje nisu imali ni tuš. Evo, Luka je s nama od prvog dana, inače je iz Dubrovnika. Došao je i prije nego što smo upalili peć - pokazuje nam na vitkog mladića. 

Ubacuje po pet pizza u peć, zatvara je i za nekoliko minuta ih vadi te stavlja u kutije. Drugi mladić posipa ih origanom i reže, a dvije djevojke stavljaju masline. Potom na scenu stupa Mirela, koja stoji na vratima i dijeli pizze. Ona je koordinatorica, prima narudžbe i razgovara s ljudima.

- Sve to počinje ovdje iza, gdje se mijesi tijesto. Mi zamijesimo tijesto dan ranije, inače ne bismo stigli. Zato smo i uveli predbilježavanje. Nakon toga pizza se valja i slaže, a onda ih preuzima Luka - objašnjavaju nam. 

Marinov sin Ivan osmislio je tijek proizvodnje. Bez toga ništa ne bi funkcioniralo.

- On se brine i o ljudima, gdje će spavati, što im treba - govori ponosno Marin. 

Pomažemo im pizzom

Na dan izbace između 1200 i 1600 pizza. U nedjelju, kad je njihov zadnji dan ovdje, iza sebe će imati oko 30.000 napravljenih pizza. U nabavci materijala oslonili su se na Karla Matića.

- U početku je nastao kaos, pa me Karlo pitao treba li mi što. Trebala nam je organizacija. On je taj koji zove tvrtke, piše mailove, moli za donacije, rješava što treba - objašnjava nam Marin. 

Iza njegovih leđa pizze nastavljaju izlaziti kao na pokretnoj traci. Ispred vrata ljudi čekaju u redu. 

- Mi ne znamo tko su ti ljudi ni odakle dolaze. Nije nam ni bitno. Dođu ovamo, zapišu se i kažu koliko pizza žele. Mi im damo ceduljicu s vremenom kada da dođu. Svakakvih teških priča smo se naslušali, pizza je naš način da pomognemo. Puni smo skroz do nedjelje, a pečemo od 10 sati pa do navečer - priča Marin i dodaje:

- Kad sve izbacimo, svejedno nismo nahranili sve. Svjesni smo da ne možemo to, ali možemo im barem izmamiti osmijeh.

Najčitaniji članci