Zapeo u Zagrebu: Jasper ne zna kad će se vratiti u Nizozemsku

Trebali smo razgovarati o tome kako je studirati daleko od doma usred pandemije. No osam minuta prije intervjua, Jasper nas je nazvao i otkazao sastanak. Cimerica mu je upravo javila da je pozitivna na koronu pa je odlučio pješke vratiti se doma i izbjegavati ljude što je više moguće. Kaže da se osjeća dobro, ali ne želi ugroziti nikoga drugoga. Ne znaju ni kako se cimerica zarazila jer im je nastava većinom online, nisu partijali, a ona je nosila masku gdje god je trebala. Pretpostavljaju da se zarazila u tramvaju jer je u njemu provodila najviše vremena između stana i fakulteta. I tako se Jasper našao 1326 kilometara od doma, u novom gradu čiji jezik ne govori, sa troje ljudi koje je tek upoznao, u samoizolaciji, čekajući da osjeti prve simptome pa da se i on može testirati.

- U ovakvim trenucima treba ostati pozitivan i izvući najbolje iz situacije. Nije nimalo ugodno biti prisiljen ostati doma i možemo se jako razboljeti, ali moramo ovo proći kako ne bismo zarazili nikoga drugoga. Do sad je sve prilično normalno, osim toga što ne možemo vani. Srećom, imam balkon na kojeg mogu izaći i udahnuti zraka - rekao nam je Jasper na početku samoizolacije.

Jasper je student političkih komunikacija koji ovu godinu studira na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U Nizozemskoj je situacija puno gora nego u Hrvatskoj, pa je pomalo ironično i da je završio u samoizolaciji u zemlji u koju je pobjegao od virusa.

- U Nizozemskoj situacija nije dobra. Iako mi nedostaje djevojka, prijatelji i obitelj, ne nedostaje mi kaos koji se trenutno događa jer je puno gore nego u Zagrebu. Iskreno, Zagreb mi je brzo postao dom. Ljudi, atmosfera, nevjerojatna količina različitih kultura i prekrasan okoliš me svaki dan razveseljavaju. Volio bih da to mogu doživljavati sa sebi bliskim ljudima. To mi najviše nedostaje - govori nam Jasper.

I u normalnim okolnostima, selidba u drugu državu u kojoj ne znaš nikoga je stresna. Jasper do zadnjeg trenutka nije znao seli li se ili ne.

- Zbog pandemije cijeli svijet je nesiguran, a pogotovo kad si student koji studira izvan matične zemlje. Letovi i putovanja u druge zemlje su postali jako komplicirani, ako su uopće mogući. Nitko nije znao kako ćemo studirati ni gdje. Mjesec dana prije nego što sam trebao doći, Nizozemska je Hrvatsku stavila na žutu listu - mogao sam doći. Isto tako su mogli doći i turisti, ljudi su se opustili i narastao je broj slučajeva. Zbog toga je Hrvatska završila na narančastoj listi što znači da nakon povratka iz Hrvatske moram u samoizolaciju i da mogu doputovati u Zagreb samo ako imam opravdan razlog. Ni moje Sveučilište ni Sveučilište u Zagrebu nisu rekli da se ne može putovati. Izbor je bio u mojim rukama, a mislim da je moje studiranje bitno jer nisam imao plan B, nisam htio pauzirati godinu, a i jedan od uvjeta mog fakulteta je da bar godinu dana studiram vani. Cijeli proces putovanja je bio kao i da nismo usred pandemije - nije mi trebala nikakva papirologija ni negativni test na koronu - opisuje proces Jasper.

Kao i svatko tko živi daleko od svoje obitelji, za Božić želi bar na kratko otputovati doma.

- Kad odem doma morat ću biti u karanteni 10 dana. Imam povratnu kartu za Nizozemsku za Božić i namjeravam tamo ostati 15 dana, tako da stignem odraditi i karantenu. Ali ne držim se čvrsto svojih planova jer se svašta može promijeniti. Ne znam kada ni kako ću doma. Bude li moja obitelj nesigurna zbog situacije, možda odlučim ipak ostati u Zagrebu. Bojim se da ne donesem virus iz Zagreba doma ili iz Nizozemske u Zagreb - govori nam Jasper.

Prije pandemije je često putovao gdje god je mogao, a sad je bio prisiljen svijet gledati sa svog balkona. Ali zadovoljan je procesom testiranja i brigom fakulteta.

- Nažalost, moja cimerica se zarazila što znači da smo sve četvero bili u karanteni narednih par tjedana. Ne zna ni gdje ni kako se zarazila, ali čim je osjetila simptome se otišla testirati na neku od lokacija za testiranje i rezultati su bili gotovi isti dan, što je super brzo. Čim je saznala, kontaktirao sam svoju koordinatoricu za nastavu koja mi je jako puno pomogla. Rekla mi je da se ne brinem nego da se fokusiram na to da budem dobro, a svu nastavu sam pratio online. Moji roditelji su se jako zabrinuli. Uz potencijalne probleme za naše zdravlje, nitko ne želi biti u karanteni, pogotovo kad si strani student u novoj zemlji - opisuje nam Jasper.

Najveći problem je bila zaliha hrane

Njih troje se nisu zarazili, ali su cijelo vrijeme očekivali da će se to dogoditi. No, trudili su se ostati prisebni i imati bar nekakvu rutinu.

 - Svaki dan sam se obukao kao da idem negdje, nisam ostajao u pidžami. Većinom sam bio na balkonu i pratio nastavu. Imao sam sreće da nisam bio sam u izolaciji pa sam i dalje imao bar nekakav ljudski kontakt - priča Jasper i dodaje da su se najviše brinuli oko zaliha hrane.

- Pričao sam s epidemiologom koji je rekao da je brzinska nabavka dozvoljena. Meni je to osobno bila moralna dilema, jer znamo da smo ili zaraženi ili ćemo se tek zaraziti. Na kraju smo prvi dio karantene živjeli na zalihama jaja, tjestenine i gotovih umaka koje smo imali, a nakon toga smo ili naručivali hranu ili su nam kolege s fakulteta donosili namirnice - pojašnjava nam Jasper.

Pozitivan stav

Unatoč situaciji u kojoj se našao, trudi se ne paničariti. Jasper spada u onu skupinu ljudi koji postaju u potpunosti odrasli u trenutcima kad nije sigurno kako će i hoće li završiti fakultet, hoće li naći posao i hoće li uopće biti posla za ikoga. Budućnost se čini puno neizvjesnija kada nemate nikakve alate da na nju utječete. Stvari se mijenjaju iz dana u dan, ali kaže da mu ta nesigurnost još nije utjecala na psihičko zdravlje.

- Mislim da mi se podsvjesno promijenio pogled na svijet, ali nije mi još utjecalo na psihičko zdravlje. Mislim da je bitno ostati pozitivan. Kroz putovanja sam naučio da je svijet zapravo jako mali, možeš otputovat bilo gdje. Udaljenosti se više ne čine toliko strašnima jer možeš biti bilo gdje u svijetu u roku 24 sata, što je prije bila samo suluda ideja. Promijenila mi se perspektiva na svijet, ali ne nužno u lošem smislu. Sad drugačije shvaćam nizozemsku poslovicu koju mi je mama uvijek govorila: 'Tel wat je hebt, niet wat je mist', odnosno 'Broji ono što imaš, ne ono što ti nedostaje' - završava Jasper.