Zašto je član platforme Možemo trebao zaobići Tuđmanov grob?

Zoran Milanović bio je član prvog izaslanstva SDP-a koji je 2006. godine, još kao član Izvršnog odbora stranke, položio vijenac na grob prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.

"Smatramo da je to neutralan civilizacijski čin budući da je Tuđman bio prvi predsjednik, ali to ne mijenja neke naše stavove o njemu", objasnio je tada Milanović.

Koji je kasnije kao šef stranke branio Tuđmana, kao premijer dao Tuđmanu zračnu luku i predlagao da se po Tuđmanu nazove Trg svetog Marka, a sada kao predsjednik brani mnoge Tuđmanove poteze, obnavlja Tuđmanove ratove i kopira Tuđmanov stil i retoriku.

A evo, prije nekoliko dana, član platforme Možemo i zamjenik gradonačelnika Zagreba, Luka Korlaet, položio je na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, vijenac na grob Franje Tuđmana.

Što je izazvalo pobunu na društvenim mrežama.

Tuđmanizam na ljevici

Nakon što je jedan formalni lider ljevice prihvatio tuđmanizam, postavlja se pitanje hoće li to sada učiniti i novi favoriti hrvatske ljevice.

Korlaet nije položio vijenac kao član stranačkog izaslanstva, već u ime Grada Zagreba, ali već sam taj čin višestruko je simboličan.

Ne samo zato što ljevičarske uzdanice polažu vijenac na grob ikone radikalne desnice, već zbog samog protokola: Korlaet je položio vijence na sva simbolička mjesta, na Mirogoj, na Zid boli, na Središnji križ u Aleji hrvatskh branitelja, na Krematorij ispred zajedničke grobnice neidentificiranih žrtava Domovinskog rata...

Pa onda i na grob Franje Tuđmana. Zašto?

Zašto je grob prvog predsjednika referentno mjesto za komemorativno polaganje vijenaca?

To je bilo pitanje za Milanovića 2006. godine, a on je svoje odgovore kasnije vrlo jasno uobličio, koketirajući s desnicom i trgajući se za titulu Tuđmanova duhovnog nasljednika. To je bilo pitanje za sve stranačke i službene delegacije proteklih dvadeset godina.

A to je pitanje i za Možemo.

Jesu li mogli - pa i trebali - preskočiti Tuđmanov grob?

Pet razloga

U prvom redu, Franjo Tuđman bio je prvi izabrani predsjednik Republike, a ne višom silom i Božjom milosti postavljeni suveren. On je bio obični državni dužnosnik, slučajno na funkciji predsjednika u doba osamostaljenja i rata.

Drugo, Franjo Tuđman bio je i do smrti ostao predsjednik HDZ-a. Tako je vladao, tako se ponašao, za time se povodio. Štoviše, češće je nastupao kao lider stranke, nego države. Pa bi stoga bilo logično da HDZ polaže vijence, a ne druge političke stranke.

Treće, Franjo Tuđman vladao je autokratski i nedemokratski, ne samo da je provodio teror nad svojim kritičarima i protivnicima, medijima i oporbenjacima, već je i odbijao "oporbenu situaciju" i oporbene gradonačelnike upravo u gradu koji mu sada polaže vijence na grob.

Četvrto, Franjo Tuđman spominje se u presudi Haškog suda kao jedan od sudionika udruženog zločinačkog pothvata podjele Bosne i Hercegovine.

Peto, Franjo Tuđman nakon Oluje pozdravljao je srpske izbjeglice koje su bježale iz Hrvatske, a nakon toga potpisivao zakone kojima im se onemogućavao povratak. 

Zašto je onda Tuđmanov grob postao svetinja na koju svaka delegacja mora položiti vijenac? Čemu se tu zapravo odaje počast?

Nije bio narodni heroj

Može li se uobičajeni protokol obaviti po svim drugim lokacijama, koje je član Možemo i obišao, bez zaustavljanja na grobu prvog hrvatskog predsjednika? Jer on je bio samo to, prvi predsjednik. Nije bio narodni heroj.

Suprotno svemu što se želi danas reći, a i ovim Korlaetovim potezom potvrditi, Franjo Tuđman nije ujedinjavao Hrvatsku i hrvatske građane, već ih je žestoko, brutalno i ponižavajuće dijelio. On je ujedinjavao samo HDZ, dijeleći ga između ustaša i udbaša.

Zašto je onda član platforme Možemo, zamjenik gradonačelnika kojeg Franjo Tuđman kao predsjednik sigurno ne bi potvrdio na dužnosti, morao položiti vijenac upravo takvog političara?

Karamarkova pobjeda

Možda je to rutinsko obavljanje posla, možda politički konformizam, možda dijelom i oportunizam, možda strah od reakcija desnice, možda naprosto predavanje političkim mitovima o Domovinskom ratu, Franji Tuđmanu i braniteljima kao najvećim "svetinjama".

Možda je Tomislav Karamarko doista bio u pravu kad je rekao da će "svi morati poštivati doktrinu Franje Tuđmana i Gojka Šuška" i o njima smjeti govoriti samo u "svoja četiri zida". To će možda učiniti i članovi Možemo.

To mitologiziranje lika i djela Franje Tuđmana, ali i Gojka Šuška koji još uvijek ima ulicu u Zagrebu, zarobilo je hrvatsku političku scenu do te mjere da se Možemo, kao uzdanice nove ljevice, ne usude preskočiti Tuđmanov grob prilikom polaganja vijenaca. Kao što se ne usude ni vratiti Titov trg.

Josipu Brozu uzima se za zlo sve ono što je činio nakon 1945. godine, a Franji Tuđmanu oprašta se sve što je činio nakon 1995.. Pa i prije toga. 

Nema ujedinjenja

Franjo Tuđman trudio se zastrašivati svoje političke protivnike, a sada se javno iskazuje njihov politički strah. Franjo Tuđman dijelio je hrvatsko društvo, hrvatske građane, hrvatsku politiku, a ona se sada pretvara kako se baš na Tuđmanovu grobu nastoji ujediniti.
Izaslanstvo Grada Zagreba i Luka Korlaet nisu samo mogli, nego su i trebali, zaobići Tuđmanov grob jer bi time demonstrirali veće domoljublje, lišeno političkih utega, ideoloških ucjena i haških presuda.

Franjo Tuđman i dalje hrvatsku politiku drži čvrsto u šaci.