Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Često satima stojim na cesti ispred onog velikog natpisa ‘Uljanik’. Oni koji me znaju te me i dan danas pozdravljaju s ‘direktore’. I nitko od njih ne zna gdje sam završio, priča nam čovjek koji danas nema dom
Tu je toplo. Osjećam ljudskost od strane djelatnika kakvu godinama nisam osjetio. Nitko me ne osuđuje. Ne spavam više u automobilu, gdje sam proveo posljednje četiri godine. Automobil je četiri godine bio moj dnevni boravak, kuhinja i spavaonica. Kad se samo sjetim da sam bio direktor tvrtke, a danas... Danas često satima stojim na cesti ispred onog velikog natpisa ‘Uljanik’, gdje sam proveo godine svog života. Nekad je bio ponos reći da radiš za Uljanik. U srcu nosim neopisivu tugu koja ga kida na tisuće dijelova, bol koja guši do te mjere da se ponekad uhvatim kako hvatam zrak. A ljudi? Oni koji me znaju te me i dan danas pozdravljaju s ‘direktore’. I nitko od njih ne zna gdje sam završio. U pulskom prenoćištu za beskućnike Rachem. Ovdje su me primili kao člana velike obitelj, počeo je svoju tragičnu priču S. H. (54) iz Pule.
24sata © 2026
