Žele ostati: 'Mi smo posljednji tesari, tko će raditi poslije nas'

Rad s drvetom oduvijek mi je bio zanimljiv pa sam odlučio postati tesar, ispričao nam je Josip Damjanović, jedan od tri preostala učenika koja se u Zagrebu školuju za to zanimanje.

Damjanović i njegov razredni kolega Ivan Pavlek učenici su trećeg razreda zagrebačke Obrtničke i industrijske graditeljske škole, koja svake godine ima problema s upisom učenika u prvi razred.

- Mladi u radu s drvetom ne vide ništa zanimljivo, tesarstvo ih jednostavno ne privlači, a tesar je traženo zanimanje - priča nam Damjanović.

'Bez nas nema gradnje'

- Tesari pripremaju materijal za gradnju kuće, režu grede i pripremaju cjelokupnu konstrukciju - objašnjava nam Pavlek čime će se baviti kad završe srednju školu.

- Sve je manje i manje tesara. Valjda će ovaj posao još nekoga privući - nada se Damjanović. Plaće tesara, dodaje, nisu prevelike, ali kako je riječ o traženom zanimanju, radeći taj posao može se pristojno zaraditi. Bez tesara se, kažu nam učenici, ne može sagraditi kuća. Uz nastavu, učenici trogodišnjeg programa srednjoškolskog obrazovanja svaki drugi tjedan imaju obvezatnu praksu.

- Ljudi misle kako je naše zanimanje opasno. U školi su nas naučili kako da budemo oprezni i do sada se ni jedanput nismo ozlijedili - objašnjava nam Damjanović. 

- Prvu i drugu godinu ne puštamo ih da samostalno rade na strojevima, a prije nego što išta počnu raditi moraju položiti zaštitu na radu - rekao nam je Vinko Ostojić, stručni suradnik koji budućim tesarima u školi drži praktičnu nastavu.

Uče cijeniti svoj rad

- Četiri dana rade kod poslodavca, a jedan dan praksu imaju u školi - objašnjava nam Ostojić. Kako bi učenici naučili cijeniti svoj rad, škola je osmislila projekt “Budućnost je u mojim rukama”.

- S ciljem da nabavimo više materijala i da nam učenici na praksi rade korisne stvari, prijavili smo projekt na natječaj za financiranje Grada Zagreba. Uredit ćemo dnevni boravak u školi. Učenici će sami napraviti stolove i stolce koje će kasnije koristiti. 

Naši tesari u tome će imati glavnu riječ, a pomagat će im keramičari i naši ostali učenici - ispričala nam je Silvia Vladić Vrban, profesorica hrvatskog i voditeljica projekta. 

Ostojić ističe kako im je problem manjak učenika.

Žele ostati u Hrvatskoj

- Svi kukaju kako nedostaje tesara, a nitko ništa ne poduzima - poručuje voditelj prakse. Dodaje kako je problem i činjenica da mnogo njegovih učenika nakon školovanja odlazi u inozemstvo.

- Ako nađem dobar posao, ostat ću u Hrvatskoj - zaključio je Pavlek.