Želiš biti ministar? Može, ali samo ako imaš ozbiljnu diplomu

Autor je prodekan i šef dodiplomskog studija Business Analytics na ZŠEM-u te profesor na Građevinskom fakultetu u Rijeci.

Prije neki dan naš predsjednik Milanović istaknuo je kako je, dok je bio premijer, imao na stolu životopis današnjeg ministra dr. Ćorića i da ga se tad njegov životopis nije dojmio.

S obzirom na to da je dr. Ćorić od 2013. docent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a prije je bio viši asistent, čovjek bi pomislio da su ministri premijera Milanovića bili sve kadrovi s magisterijima i doktoratima dobivenim na vrhunskim zapadnim sveučilištima. A znamo da nisu. Samo ohrabrujuće je da su naši političari konačno počeli razmišljati o kvaliteti kadrova i da su počeli shvaćati kako nije svako obrazovanje jednako nego postoji dobro, ali i loše te izvrsno obrazovanje.

Jasno, nije uvijek sve u formalnoj naobrazbi. Poznat je primjer Karla Velikoga, koji sam nije znao pisati, ali je podupirao razvoj pismenosti i kulture te se okruživao velikanima svoga vremena. U našem vremenu Bill Gates napustio je studij na Harvardu kako bi stvorio Microsoft. Slično je i Mark Zuckerberg napustio Harvard i krenuo u stvaranje Facebooka. Ovi primjeri nekima su argument da onda formalno obrazovanje nije jedino mjerilo pa da, recimo, s diplomom Veleučilišta u Kninu možeš postati briljantni ministar ili državni tajnik. Dobra je ta diploma, ali ne za ministra. Jasno da kvaliteta naobrazbe nije jedino važna ako si genij i vizijom si daleko ispred svoga vremena. Samo u Americi, ako smatraš da si genij, realiziraš se u privatnom sektoru i tamo stvaraš firmu vrijednu stotine milijardi dolara, a onda ti i Harvard dodijeli počasni doktorat.

Ali bez formalne naobrazbe, i to na izvrsnim sveučilištima, nema primanja u državne službe gdje se traži diploma. Naime, kad se počnu primati svakakvi kadrovi, jasno - loši, oni se potrude da se okruže sebi sličnima jer tako čuvaju i sebe. A koliko su loši stranački kadrovi kumovali propadanju naših banaka i državnih firmi te srozavanju hrvatske ekonomije, svakome je pametnom jasno. Dakle, kvaliteta formalne naobrazbe u javnim službama je izuzetno važna.

BOLJE OBRAZOVANJE Privucite strance na hrvatske fakultete, to je bolje i za nas

A s kakvim obrazovanjem se uspijeva na Zapadu dobro je opisati slučajem mog bivšeg studenta dr. Marka Kolanovića, koji je danas jedna od zvijezda na Wall Streetu, u vrhu JP Morgana, velike američke investicijske banke. Dr. Kolanović je nakon studija fizike u Zagrebu kratko bio asistent na PMF-u, a onda je odlučio doktorirati u Americi, na New York Universityju, nakon Columbia Universityja najboljem sveučilištu u New Yorku. Nakon doktorata iz fizike prelazi u velike investicijske kuće Merrill Lynch i Bear Stearns, zatim se uspinje prema vrhu JP Morgana, a danas je globalni šef banke za derivate i makro kvantitativna istraživanja. Zbog izvrsnih predikcija u zadnjem desetljeću Bloomberg ga je nazvao Gandalf, a mediji su ga nazvali “čovjek koji pokreće tržište”. Sjećam se, kad smo se prije koju godinu sreli u Bostonu, spomenuo mi je kako je sudjelovao na nekom think tanku na kojem su bile pozvane najveće face Amerike za razna područja, recimo bivši šef CIA-e predstavljao je sigurnost. Kolanović je predstavljao financijski sektor. Koja čast za nekoga tko nije rođenjem Amerikanac, ali u Americi je to uistinu moguće. Eto, zbog vrhunskih rezultata u bankarstvu i financijama nedavno je uvršten u The All-America Research Team: The Hall of Famers, dakle među najveće istraživače i znalce američkoga korporativnog svijeta. Koliko ja znam, Kolanović je samouki financijaš, bez formalne naobrazbe iz financija i ekonomije, ali to za Ameriku nije ništa čudno. Učio je financije doma i na poslu dok je radio na doktoratu iz fizike.

Kvantitativnim financijama u Americi se u bankama uglavnom bave ljudi koji su doktorirali numeričku matematiku, statistiku, fiziku ili neko inženjerstvo. Mnogi, recimo, ne znaju da su jedan od najboljih fondova na svijetu, Renaissance Technologies, osnovali matematičar J.H. Simons i fizičar H.L. Morgan i da u njemu ekonomista ni nema. Njihov poseban fond zvan Medallion stvoren je prvenstveno za njihove zaposlenike, redom briljantne matematičare i inženjere. Taj fond je inače slavan po nezabilježenom uspjehu u financijskom svijetu.

VRIJEME JE ZA AKCIJU Možemo biti Švicarska ako udružimo tvrtke: Ako je država inertna, ne budimo i mi...

Naime, u 30 godina postojanja, između 1988. i 2018., prosječni povrat tog fonda iznosio je na godišnjoj razini fantastičnih 66%. A taj povrat nisu stvarali primjenom financijskih znanja i modela koji se podučavaju na fakultetima, pa i Harvardu, nego primjenom vlastitih, internih matematičkih modela. Naime, u financijama se korisna znanja na kojima se može ozbiljno zaraditi ne prenose drugima, ponekad je i kažnjivo prenositi ih izvan posla jer, ako ta znanja dijelite s drugima, i dobit dijelite s cijelim svijetom. A u financijama se obogatiš samo ako čuvaš lukrativnu informaciju za sebe. Dakle, u takvom okružju najblistavijih ljudi koji su doktorirali na najprestižnijim američkim sveučilištima, dr. Kolanović je izabran u vrh najboljih.

Ali usporedimo li karijere Marka Kolanovića i naših ministara i političara, lako je uočiti veliku razliku. Za one koji sumnjaju evo jedan primjer. Jedan moj bivši student, Antonio Majdandžić, doktorirao je na vrlo dobrom američkom sveučilištu, Boston Universityju, mnogo bolje rangiranom od svih naših sveučilišta. Taj moj student je još kao učenik nastupao na olimpijadama iz fizike i tamo osvojio broncu. Ali kad je takav talent doktorirao na Sveučilištu Boston i javljao se za posao iz kvantitativnih financija na Wall Streetu, u konkurenciji najčešće više od 100 kandidata, od kojih ih su mnogi završili Harvard, Yale, MIT, Stanford, najčešće nije bio ni pozivan na razgovor. Naime, prvi filtar pri pozivanju kandidata na razgovor za prvi posao je gdje ste doktorirali. Ostalo ih ne zanima. Jasno je da bi se nasmiješili da pokušate aplicirati s doktoratom iz Zagreba. Njima je i Sveučilište u Münchenu nedovoljno dobro, baš kao i ogromna većina američkih sveučilišta. Zato ako imate neprimjerenu diplomu, dobro je doći u Ameriku i završiti neki njihov elitni studij ili MBA. Tad se sve ranije diplome zaboravljaju i ostaje samo ona zadnja, elitna američka.