Željko je stopostotni invalid. U požaru je izgubio sve što je imao: 'Izgorjele su mi i proteze'

Osječanin Željko Heller (63) nije mogao sakriti tugu kad je jučer, u invalidskim kolicima koja je dobio na korištenje, došao u svoj stan u osječkoj Tvrđi. Njega je u nedjelju popodne zahvatio požar i uništio ga.

Umalo je i Željko pritom stradao. Spasio ga je susjed koji je, nasreću, bio kod kuće u vrijeme izbijanja požara. “Nas dijeli samo jedan zid. Čuo sam ga kako zapomaže i izašao sam.. U njegovoj kuhinji buktio je požar, a Željko se nekako uspio dovući do vrata. Bio je u šoku, kao i ja, vidjevši da mu je već počela gorjeti i kosa. U trenu sam ga izvukao i pozvao vatrogasce. Do njihova dolaska obojica smo nemoćno gledali kako požar guta njegov dio kuće. Imamo isti krov, pa sam strahovao da će se vatra proširiti i na moj dio. Nasreću, vatrogasci su došli na vrijeme”, rekao nam je Željkov susjed, koji je želio ostati anoniman jer kaže da je učinio ono što bi svatko učinio na njegovu mjestu.

Da tragedija bude veća, Željko je 100-postotni invalid, bez obje noge i bez tri prsta na jednoj ruci. Godinama boluje od dijabetesa, koji mu “uzima” dio po dio tijela. U požaru je ostao i bez svojih invalidskih kolica i bez obje proteze za noge, s kojima je inače hodao. Sad je došao na zgarište svog doma vidjeti ima li što da nije izgorjelo, pokoja uspomena, odjeća, obuća, dokumenti...

“Ne znam uopće što je izazvalo požar. Nakon ručka u nedjelju uzeo sam svoje lijekove i legao odmoriti se. Zaspao sam, a iz sna su me probudili dim i pucketanje vatre. Od kada sam shvatio da se nalazim u požaru pa dok me susjed nije izvadio, zapravo se ničeg ne sjećam. Valjda sam bio u šoku. Znam samo da mi je glava počela gorjeti. Da nije susjed došao, bio bih sad reš pečen”, kaže Željko i dodaje kako je požar vjerojatno izazvala svijeća upaljena na adventskom vjenčiću iako je on uvjeren da ju je ugasio prije nego što je legao. On u stanu od 50-ak kvadrata već godinama živi sam.

Djeca su otišla svojim putem, od supruge se rastao. Naučio je, kaže, u životu biti jak i boriti se za sebe. Kad je 2012. godine ostao bez obje noge, mislio je da je to najlošije što mu se moglo dogoditi. Trebalo mu je vremena da se navikne na invalidska kolica i proteze za noge koje je dobio, a od kojih su, nakon požara, ostali samo komadići. “Sad sam vidio da ima i goreg od toga kad izgubiš noge. Kad su došli vatrogasci i Hitna, odvezli su me u bolnicu. Pružili su mi pomoć i rekli mi da mogu kući, no nisam imao kamo jer mi je sve izgorjelo. Rekao sam policajcima da nemam smještaj i oni su kontaktirali Centar za socijalnu skrb, koji mi je osigurao smještaj kod udomiteljske obitelji u Dalju. Oni su mi rekli da mogu kod njih ostati za stalno ako želim, a s obzirom na to da je moja mirovina 270 eura i da nemam novca za obnovu izgorjeloga stana, nema mi druge nego ondje ostati”, kaže Željko, koji je u svom stanu živio od 1986. godine kao podstanar, a poslije ga je i otkupio.

Željko je sada dobio na korištenje druga kolica. Centar za socijalnu skrb rekao je da će dobiti doznake za nove proteze, ali proći će vremena dok one ne stignu. Za to vrijeme Željko će se kretati uz pomoć svojih skrbnika iz udomiteljske obitelji.

“Centar nam je predložio da udomimo Željka. On se s tim složio. Mi se udomljavanjem starijih osoba bavimo već 15 godina i imali smo još jedno prazno mjesto. Trenutno skrbimo o pet osoba, svi su stariji muškarci i Željko će se dobro uklopiti s njima”, kazao je Ilija Čalošević iz Dalja, koji je Željka i dovezao da uzme ono što je eventualno nakon požara preostalo od njegovih stvari. Užasnut onime što je vidio u posve izgorenom stanu, Željko se nemoćno osvrtao oko sebe pokušavajući na zgarištu pronaći nešto što mu je važno. “Daj mi tu malu sliku skini sa zida. To mi je dijete moje. Pokušajmo naći moj uređaj za mjerenje šećera, to mi je vrlo važno. Ako mi je odjeća ostala čitava, spakujte mi i nju. Nemam što obući. Strašno je kad izgubiš sve što si imao”, tužno je zaključio.