Živ sam izgorio: U eksploziji je Dini (19) stradalo cijelo tijelo

Užasne muke, bolove, operacije, mjesece oporavka u bolnici, bakterije koje su ga napadale i psihičke borbe sa samim sobom zbog svojeg narušenog izgleda Dino Salatović iz Soljana (19), nedaleko od Županje, hrabro je izdržao i preživio.

Iza sebe ima više od 100 operacija presađivanja kože. Svake godine po četiri puta mora ići u bolnicu na tretmane laserom, a čeka ga još četiri-pet godina “peglanja” ožiljaka. I premda ga pogled u ogledalo i dalje podsjeća na sve strahote koje je preživio, Dino živi svoj život bez kompleksa manje vrijednosti.

- On je najstariji od naše četvero djece. Oduvijek mi je pomagao u kući, pa sam ga tako i toga dana poslala da ode naložiti peć na drva koja nam je bila za centralno grijanje. Radio je to i ranije. Iz nekog razloga, valjda je to eksperimentiralo dijete u njemu, u otvorenu vatru je ubacio kanister s gorivom - prisjeća se Dinova majka Zdenka.

- Začula se eksplozija i odjednom njegovo vrištanje. Istrčala sam i vidjela ga kako stoji na dvorištu sav u plamenu. Ne znam kako sam se snašla i bacila ga na tlo. Valjala ga. Poskidala sam s njega svu izgorjelu odjeću i umotala ga u mokru plahtu. Ubacila sam ga u auto i jurila prema pola sata udaljenoj Županji. Cijelo je vrijeme bio priseban. Prvo je bio u šoku, a onda je počeo glasno moliti, čak vikati ‘Zdravomariju’ - govori nam Zdenka, koja je sljedećih 11 mjeseci većinu vremena provodila uz Dinu u Klaićevoj bolnici.

Tamo ga je kao pacijenta dobio dr. Zoran Barčot. Dinovi roditelji kažu kako je on najstručniji za opekline u Hrvatskoj i vjeruju da je samo njegov angažman spasio život Dinu.

- Sin mi je mjesec dana bio u induciranoj komi. Doktor mu je odmah skinuo svu izgorjelu kožu, do mesa, i Dino je stalno bio zamotan u umjetnu kožu da organizam ne dehidrira. Istodobno su uzgojili njegov tip kože i počeli dio po dio presađivati na njega. Slijedio je proces presađivanja, operacije, rane, previjanja, bolovi... Iako mu je bilo teško, nekad je i plakao i vrištao od boli, uglavnom je bio optimističan i vedar - kaže majka.

U bolnici se Dino nije odvajao od slušalica iz kojih je stalno treštio Thompson.

- Njegove pjesme davale su mi snagu - kaže danas Dino, koji bi volio upoznati svojeg idola.

Pao u depresiju, dobio PTSP

Dino je u procesu oporavka imao sve moguće bakterije. Dobio je MRS, sepsu, zlatni stafilokok, šest mjeseci je konstantno imao visoku temperaturu, devet je mjeseci ležao samo na boku, dobivao silne lijekove. Iako pozitivan, zbog dugog boravka u bolnici i otkrića da više nikad neće izgledati kao prije, Dino je u jednom trenutku postao zatvoren, pao je u depresiju, dobio PTSP.

- Išli smo kod psihologa koji su mu jako pomogli i vrlo brzo Dino je postao onaj stari. Iako je stalno išao na nove operacije jer, kako je rastao, tako ga je koža zatezala pa je bilo potrebno dodavati nove dijelove, dobro se nosio s time - kaže mama.

Ne stidi se ožiljaka

Dinovo tijelo danas je puno ožiljaka. Koža mu je mjestimice prenategnuta, sjajna, mjestimice bez pigmenta. Najviše su mu stradala prsa, noge i lice. Na tim dijelovima negdje nema osjeta na koži, a negdje je preintenzivan i ne voli kad ga se tu dira. Svoju “drugu” kožu mora svaki dan mazati jer ona nema svoju vlažnost te se brzo suši i puca pa nastaju rane.

- Čak se i ne znojim kao svi drugi jer mi se znoji samo moja prirodna koža. No dobro je što se ne moram brijati jer mi ne rastu dlake - smiješeći se kaže nam Dino koji je postao 100-postotni invalid.

Prijatelji su bili uz njega cijelo vrijeme, zbog čega sad pred njima nema nikakvog srama. Dino nosi i kratke hlače te kratke majice. Fotografira se i objavljuje svoje fotografije na Facebooku.

Svjestan je da će ožiljke imati cijeli život, ali i da mu predstoji još pet godina laserskih tretmana.