Žrtvovali poslove: Tome i Mario su supertate na porodiljnom...

Ana je bila treći put trudna i nije mogla sama. Zamolio sam šefa da mi dopusti odlazak na produljeni porodiljni. Nasreću, imao je razumijevanja iako nije uspijevao naći zamjenu za moje radno mjesto, kaže Tome Barada (41), iz Segeta kraj Trogira. 

On i supruga Ana (33) imaju tri sina, Antu (9), Ivana (6) i Marina (2). Ivan se rodio kao zdrav dječak, no drugi dan života počeo je plaviti i ustanovljeno je da je imao moždani udar. Ivan ima teškoće u razvoju, psihomotorni zaostatak, hemiparezu i epilepsiju. Kako bi što ranije počeo ići na terapije, otac Tome je odlučio rasteretiti suprugu. 

- Nakon što sam rodila Ivana bila sam na produljenom dopustu radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju. Prije rođenja Marina otišla sam na zakonski obavezni porodiljni, a Tome je išao na produljeni za Ivana. Tome je bio sa mnom doma godinu i pol dana, a potom se morao vratiti na posao jer, koliko god da nam je fizički bilo lakše jer imamo jedno drugo, postalo je financijski neizdrživo – kaže Ana.

Obitelj živi u Segetu kraj Trogira i četvrtina primanja otišla bi im samo na gorivo do Splita i Rudina, gdje su pet dana u tjednu išli na terapije. 

- Nema kukanja, izdržali smo. I moji prijatelji i kolege s posla znali su da moram ići, nije bilo govora da će me netko zezati, što bi se možda očekivalo od muške ekipe. Supruga me trebala jer zbog visoke trudnoće više nije mogla sama nositi Ivana i brinuti se za njega kvalitetno. I Ivan me je trebao. On i ja stvorili smo posebnu vezu kad sam bio doma i svaki ga dan vodio na terapije. Prohodao je s četiri i pol godine. To sve ide polako, ali napredak se vidi. Supruga i ja uvijek smo dijelili obaveze, a zbog Ivana sve je još bolje počelo funkcionirati. Mora tako biti, i zbog Ivana i druga dva sina.  Najstariji Ante je pravi zaštitnik braće i već nam polako pomaže u svemu. Zna tko što treba obući, koje lijekove Ivan treba popiti... – kaže Tome, koji ne zna što bi napravio da mu šef nije odobrio porodiljni. 

- Opcija je bila i burza, ali problem je što poslije. Nitko te ne želi primiti na posao kad čuju da imaš dijete s teškoćama u razvoju jer svi razmišljaju kako ćeš zbog toga puno izostajati s posla. Ali to je neka druga tema... - zaključuje Tome. 

Navikavanje: Mario je s klincima znao banuti mami na posao

Tata Mario Vanjorek (36) prije šest mjeseci napustio je obiteljski posao cvjećarstva i zamijenio ga cjelodnevnim odgojem troje mališana. 

Brine se o djevojčici Ellen (8) te dječacima Raulu (6) i Nicolasu (4). Posao je vodio sa suprugom Mateom (30). U posljednjih nekoliko godina suočili su se s blagom poduzetničkom krizom i odlučili kako je dovoljno da samo jedan od njih radi u tvrtki i OPG-u. 

- Kompromis je bio taj da će Mario preuzeti stalnu brigu o djeci, a ja posao u cvjećarnama - rekla je Matea. Tad je Zagreb roditeljima s troje djece ponudio mjeru roditelj odgajatelj. Obitelj Vanjorek zadovoljila je uvjete. 

U početku, prisjećaju se, nije bilo lako jer su se djeca naviknula na to da mama sve radi. To je posebice bilo teško za najmlađeg Nicolasa, s kojim je Matea mjesecima hodala po bolnicama zbog problema s kostima. 

- Prvih mjesec dana bilo je drame. Znali su mi usred smjene dolaziti na posao. I ja sam često prije vremena išla kući. No to sve smatram normalnim - rekla nam je Matea. 

Unatoč tomu, Ellen, Raulu i Nicolasu nije trebalo dugo da se priviknu na nove okolnosti. Hijerarhija se u obitelji Vanjorek vrlo brzo promijenila. 

- Sad mene više slušaju - ponosno je rekao tata Mario. 

- On s njima sve na lijep način rješava. Ja sam ipak malo drugačija. Nekad i zagalamim, ali od Marija se to rijetko kad može čuti - objasnila je Matea i dodala da kad Mario vikne, mališani se “zamrznu”. 

- Naviknuli su balansirati tako da ne dođe do toga da tata ‘poludi’ - kroz smijeh je rekao Mario. No priča kako mu nikad nije naporno jer su ih od malih nogu naučili samostalnosti. 

- Jako smo ponosni na to što brzo uče i što su poslušni - govore. 

- Ja pomažem tati u kuhinji - rekao je Raul, koji će na jesen u privatnu školu. 

- I ja i ja! Perem suđe - uskliknula je mala Ellen koja završava prvi razred. 

- Oko njih zaista nema puno brige. Sve mogu sami. Dobri su i nije mi teško - rekao je Mario. 

Ellen pomaže u učenju, a Raula i Nicolasa uči nogometnim “fintama”. 

- Tata me naučio ‘dribling’ - pohvalio nam se Raul.

Tu su i njegovi treninzi u mladoj momčadi Dinama, o čemu brine Mario. 

- Moj dan započinje prije sedam sati ujutro. Oni se sami probude, obuku i dođu na doručak. Onda ovisno o danu izvršavamo obaveze - prepričao je Mario. Prije im je pomagao u tuširanju, pranju zubića i umivanju, ali je već svo troje dovoljno veliko da i to mogu samostalno. 

U obitelji Vanjorek poštuju se pravila. Disciplina se najbolje oslikava u 19.30 sati. 

- Kod nas se zna. Oni su već tad u svom krevetiću. Do 20 sati sigurno spavaju - rekla je Matea i dodala kako je preko ljeta ipak tolerantnija i dopušta im da ostanu budni do 21 sat. Navika ranog odlaska na spavanje bitno olakšava Mariju svakodnevicu.

U posljednjih šest mjeseci ima malo vremena za aktivnosti koje nisu direktno vezane uz klince, no ovako se barem malo odmori. Ipak, rjeđi su oni dani kad može s društvom sjesti na piće. Matea, pak, nakon 20 sati obavlja kućanske poslove. 

Njihovi prijatelji i poznanici oduševljeni su što su Vanjoreki skupili hrabrosti prijaviti se za mjeru roditelja odgajatelja. Matea kao žena poduzetnica koja je preuzela posao od muža nikad nije doživjela osudu. 

- Kolegice me podržavaju. Uletavale su mi sa savjetima. Upozorile su me da ispišem djecu iz vrtića. Da nismo to učinili, ne bismo zadovoljili natječaj. Zato sam im zahvalna - rekla je. Ni Mario nije imao loših iskustava.

- Ako je čovjek normalan, shvatit će prednosti mog ‘posla’ - rekao je. 

Svim očevima bi preporučio da se prijave na natječaj, ali je svjestan kako je malo onih koji si to mogu dopustiti. 

- Ljudi se često ne usude jer većina njih radi za nekoga. Uvijek se pitaju što će biti za deset godina, hoće li još imati posao. Mi smo privatnici i bilo nam je svejedno - objašnjavaju. Mario će do Nicolasove 15. godine biti doma s djecom. 

- Još ću 11 godina primati svaki mjesec prosječnu neto plaću u Hrvatskoj. Ljudi za to mukotrpno rade mjesec dana. Roditeljstvo s time ne možete uspoređivati - ponizno je rekao Mario. 

S njim se složila i Matea koja smatra kako je klincima puno bolje kod kuće nego u vrtiću. 

Ona nikad ne brine jer zna da je njezin suprug zaista super tata. Ponosna je i na djecu jer se njih troje odlično slažu. Zbog toga uskoro planiraju i četvrto dijete. 

- Imamo velike planove za njih. Želimo da budu obrazovani ljudi - kaže. U ovih šest mjeseci Mario nikad nije pomislio da bi se vratio na posao. 

- Nemam kriznih trenutaka s djecom. Kod mene je sve pod kontrolom - zaključio je Mario i rekao kako je njegov radni dan ispunjen veseljem koje mu pružaju njegova dječica.