...godina 1938. 18. listopada moja prabaka ima 3 sina i dvije kćeri. Najstariji sin je imao 21 godinu kad se vraćao iz grada u srcu Slavonije prema svome selu. Da bi došao do svoga sela morao je proći kroz jedno srpsko selo odakle su srpski radikali sijali strah i mržnju već godinama prema svakom Hrvatu. Prilikom prolaska ispred jedine birtije primjetili su ga "nevina" lica i pohitali za njim da ga malo maltretiraju. Stric od mog oca, tu večer nije došao kući voljenoj majci, koja ga je željno isčekivala, a on je ležao pretučen u jarku gdje je i umro. Ovo zvijersko ubojstvo jednoga mladića samo zato što je bio Hrvat pročulo se po cijeloj regiji i svi su ga Hrvati u Slavoniji doživjeli kao gnusno antihrvatsko političko zvijerstvo. Godinu dana poslije, starija kćer na brdu iznad sela pazila je na stoku kao i svakog normalnog dana a nju su našli tek nakon par dana.Te godine rađa se moj djed. Samo bog zna kako i zašto su preživjeli rat, možda samo zato da dožive još veću tragediju. U lipnju '45 u selo ulaze "osloboditelji" ubijaju i pale sve pred sobom. Srećom prabaka sa kćeri bježi ranije. Znači ostaje pradjed sa trojcom sinova, najmlađi je moj djed i imao je samo pet godina. Njega su našli živoga par dana poslije kako leži u podrumu kuće između mrtve braće i oca. Srećom preživio je i podario mi prekrasnu familiju s kojom se jako ponosio....laka mu zemlja! ....e to je bilo tu u srcu slavonije a ima još jako puno takvih priča i previše , pa bi bilo lijepo da pišete malo o nama!