Zašto sve veći broj mladih želi upisati - privatne fakultete?

Razlozi zbog kojih značajno veći broj ljudi upisuje javne fakulete su višestruki. Najbitniji je svakako onaj financijski, no tu je i problem imidža. Sve donedavno privatni su fakulteti bili stigmatizirani, kako u očima poslodavaca, tako i u očima samih studenata. 

No, sudeći prema posljednjim istraživanjima, i to se polako, ali sigurno mijenja. Naime, prema istraživanju koje je u siječnju ove godine proveo portal EduCentar, čak 40% studenata rado bi upisalo privatni fakultet, kada bi im to dopuštale mogućnosti. 

Mladima je postavljeno pitanje bi li, kad novac ne bi bio odlučujuća stavka, upisali privatni fakultet. Najveći broj onih koji su rekli kako bi to učinili kao razloge su naveli 'bolje obrazovanje', 'bolji pristup i brigu o pojedincu' te – 'definitivno manje stresa'.  

Mnogo njih također vjeruje kako je posvećenost profesora 'na višoj razini' što je zapravo vrlo logično – profesori rade s mnogo manjim grupama no u javnom školstvu gdje su dvorane ponekad toliko krcate da svi nemaju gdje ni sjediti. U takvim uvjetima profesori će vrlo teško vrijeme posvetiti baš svakom studentu, čak i izvan nastave - na konzultacijama. 

Studenti koji su već upisali privatni fakultet, pokazuje istraživanje EduCentra, vjeruju kako ih je on bolje pripremio za tržište rade nego što bi ih mogao pripremiti javni fakultet. Njihovi su im fakulteti omogućili stručnu praksu, a za mnogo njih nakon toga i  - prvi posao. 

Kao dodatnu prednost privatnih fakulteta studenti navode da su jednostavno bolji izbor za sve one koji su već u radnom odnosu. 

Naravno, nisu svi pozitivno nastrojeni prema ideji privatnih fakulteta. Tako manji broj studenata, njih 20%, smatra da privatni fakulteti imaju loš imidž kod poslodavaca te kako su oni jednostavno lošiji i ne pružaju studentima ono najbitnije, a to je znanje. 

No i tu se, naravno, postavlja pitanje predrasuda. Jer istraživanja ipak iscrtavaju nešto drugačiju sliku. Prema jednom iz 2014. godine profesorima je zadovoljno 68% studenata na javnim fakultetima dok je taj postotak na privatnim fakultetima neusporedivo viši – 95%. 

Stručnjaci naglašavaju tromost javnog obrazovanja i potpunu odvojenost od tržišta rada i poslovnog svijeta. To je, dakako, vrlo velik problem u zemlji u kojoj te fakultete polazi oko 90% studentske populacije, a gotovo 50% mladih ostaje nezaposleno. 

Mnoge javne fakultete, kažu stručnjaci, 'u toplini državnih jasala' ne zanima konkurentnost i unaprjeđenje programa, kao ni to koliko će se studenata moći zaposliti po završetku studija. S druge strane, ukoliko bi neki od privatnih fakulteta počeo 'izbacivati' nezapošljivi kadar, to bi vrlo vjerojatno bio njegov kraj. 

Na kraju svega, zaključak je vrlo jednostavan. Vrijeme je da država 'zasuče rukave' i u red dovede javno obrazovanje, ali i da se privatno obrazovanje prestane stigmatizirati na svim razinama.