Plenković je s ministrima jurio gasiti požar u Omiš, ali danima nije otišao popiti vode u Gospić

Premijer Andrej Plenković ostavio je sve svoje obaveze i s ministrima branitelja, policije, turizma i zdravstva Tomom Medvedom, Davorom Božinovićem, Tončijem Glavinom i Irenom Hrstić, dojurio u požarom poharani Omiš gdje je održao sastanak s kriznim stožerom.

Bio je to pravi državnički potez, demonstracija agilnosti i ažurnosti, brige i solidarnosti u ovoj katastrofi koju hrvatski vatrogasci ne pamte.

Premijer je ovime poslao poruku da Vlada stoji iza gasitelja, hitnih službi, civilne zaštite, ali i da stoji uz hrvatske građane, mještane, kao i strane turiste koji su se zatekli u vatrenoj stihiji. 

Ali zašto takvu vrstu brige i solidarnosti nisu pokazali u Gospiću?

Zaboravljeni Gospić

Taj grad pogođen je ekološkom katastrofom neviđenih razmjera, građani su zabrinuti, udruge uzbunjene, mediji angažirani, stručnjaci konzultirani, ali Plenković, kao ni itko drugi od njegovih ministara, nije pronašao vremena ni volje otići do Gospića i pokazati agilnost i ažurnost, solidarnost i brigu prema građanima, ali i prema situaciji na terenu.

Umjesto toga, iz dalekog je Zagreba poslao poruku kako su tvrdnje o ekocidu "histeriziranje oporbe", poručio da je voda pitka, pokazao šokantnu dozu neosjetljivosti i bahatosti koja je zgrozila javnost, a najviše pogodila same Gospićane.

Do Gospića se danima nije zaletio niti jedan Plenkovićev ministar, čak ni ministrica zaštite okoliša, pa ni ministrica zdravstva koje tek danas dolaze u taj grad na dva sata vožnje od Zagreba. Poruke o tome da nema razloga za zabrinutost, ali da je ipak sve toliko hitno da se traži djelovanje istražnih tijela, da će brzo pomoći, ali da ih odbijaju na svim europskim adresama, slali su sa sigurne udaljenosti.

Plenković nije otišao u Gospić napiti se vode, kao što je pojurio u Omiš gasiti požar.

Politički požar

Premda je u Gospiću trebao gasiti onaj politički požar, pojačan zahtjevima svih oporbenih stranaka za ostavkom Vlade i prijevremenim izborima. 

Plenković nije išao u Gospić jer je znao da će tamo biti dočekan prosvjedima, pitanjima, kritikama, da će ga se tamo smatrati krivcem, a ne spasiteljem, što si premijer nije želio priuštiti. Radije je iz Zagreba poručio kako je to sve ljetna bezvezarija.

Pojurio je, međutim, u Omiš na poprište vatrene stihije kao spasitelj. Kao da je optužbe za jednu katastrofu želio isprati žrtvovanjem u drugoj katastrofi. Snimke Plenkovića u spaljenom Omišu sigurno pobjeđuju snimke Plenkovića u pobunjenom Gospiću.

Kao i snimke njegovih ministara koji također nisu pronašli vremena otići do Like i potvrditi da Vlada - kao i HDZ - stoji iza građana zastrašenih otrovnim otpadom, frustracijom i beznađem. 

Plenković je sa svojim ministrima pokazao ažurnost u spaljenom Omišu koju je trebao pokazati i u kontaminiranom Gospiću. 

No zato nije imao hrabrosti ni političke odgovornosti.