Bliski istok je školski primjer tragične simbioze. Dok arapski i muslimanski svijet koriste Izrael kao 'ljepilo' koje barem prividno drži na okupu njihove dubok e sektaške i nacionalne razdore sa prilično međusobnih ratova, sukoba pa i masakara. ISTOVREMENO ista stvar vrijedi i u obrnutom smjeru..Izrael je danas tehnološka i vojna supersila (makar se fanatični antisemiti po "profesiji" sigurno neće složiti sa mnom) upravo zato što je desetljećima bio stisnut uza zid. Bez egzistencijalne prijetnje od strane arapskog svijeta i Irana, Izrael bi se vjerojatno davno 'ugušio' u vlastitim podjelama između ultraortodoksnih i sekularnih Židova, ljevice i desnice. Vanjski neprijatelj ih prisiljava na inovaciju, disciplinu i jedinstvo koje inače, kao narod sklon propitivanju i debatama, teško postižu...Paradoksalno, obje strane TREBAJU jedna drugu da bi ostale ujedinjene unutar svojih redova. Mir bi, osim blagoslova, za njihove političke elite značio i gubitak najjačeg kohezijskog faktora. Izgleda da se na tom komadu zemlje, na svoj način, više voli 'zajednički neprijatelj' nego što se tolerira vlastiti susjed s drugačijim uvjerenjima.