Ako sam dobro shvatio, stvari stoje ovako: Čačić ucjenjuje Milanovića raspadom koalicije. Kako bi izbjegao prijevremene izbore i sačuvao vlast (uključno i svoju osobnu poziciju), Milanović brani Čačića pod svaku cijenu. Čačić može raditi što god hoće i nitko mu ništa ne može jer mu Milanović iz navedenih razloga čuva leđa. Do sad smo vidjeli da Čačić sramoti i ovu vlast i ovu državu i ovaj narod svojim djelima, svojim ponašanjem, svojim nadmenim prepotentnim držanjem (moje osobno mišljenje), to smo vidjeli da je počeo kadrovirati u vladi i u strateškim državnim tvrtkama i institucijama onako kako njemu osobno odgovara i nema sumnje da će se to nastaviti sve dok ne bude preuzeo punu kontrolu nad praktično cijelom državom. Okanemo li se licemjerne političke korektnosti, možemo praktično reći da Čačić centralizira svu izvršnu vlast pod svoju kontrolu, uspostavljajući svojevrsnu diktaturu, ucjenjujući Milanovića rušenjem vlade. Do toga smo došli? U svemu ovome najveća sramota je na Milanoviću i SDP-u, koji pristaju na ucjenu jedne jedine osobe, te žrtvuju vlastiti dignitet, demokratska načela, etička načela, te na kraju i cjelokupno biračko tijelo, radi vlastitih pozicija. Po čemu se onda razlikuju od HDZ-a? U situaciji smo da je cijela država taoc jednog jedinog čovjeka, premijer pleše kako Čačić svira, a mandat je tek počeo. Ovo nije sramota Čačićeva, jer on je takav kakav jest. Ovo je sramota Zorana Milanovića i SDP-a, koji nemaju moralne hrabrosti i snage suprotstavti se, pa makar i po cijenu prijevremenih izbora. Ako sami sumnjaju u sebe, kako da im mi vjerujemo?