
Overthinking može otežati donošenje odluka, smanjiti samopouzdanje i povećati stres. Saznajte zašto se javlja, kako utječe na um i tijelo te koje su strategije za njegovo prevladavanje.
Lifestyle
Komentari 0Overthinking može otežati donošenje odluka, smanjiti samopouzdanje i povećati stres. Saznajte zašto se javlja, kako utječe na um i tijelo te koje su strategije za njegovo prevladavanje.
Koliko god se trudili donositi najbolje moguće odluke za svoj život, ljudska racionalnost ipak je ograničena, a pogreške su neizbježne. Ipak, postoje oni koji smatraju da moraju imati potpunu kontrolu nad svojim životima, za koje je strah od neuspjeha svakodnevna borba i koji doživljavaju katastrofu svaki put kada se stvari ne odvijaju prema njihovim planovima. Kako bi to spriječili i pronašli najbolje moguće rješenje za svaki problem, često upadaju u zamku pretjeranog razmišljanja – overthinkinga.
Posljednjih godina mlađa odrasla populacija sve češće ističe problem overthinkanja, odnosno ponavljajućeg, neproduktivnog razmišljanja koje se neprestano vraća na iste teme. Misli skaču s jednog problema na drugi, ometaju koncentraciju, pažnju i kvalitetan san. Riječ je o automatskim negativnim mislima koje dolaze izvan naše kontrole, ali su dovoljno blizu svijesti da nas uspijevaju podsjetiti na sve probleme proteklih tjedana, pa čak i dulje.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Glavni problem automatskih negativnih misli jest njihova brzina i brojnost – dolaze iznenada, kratke su i intenzivne, a često ih prihvaćamo kao apsolutne istine jer nemamo dovoljno vremena da ih racionalno analiziramo. Mnogi koji se suočavaju s overthinkingom ističu da im on ozbiljno otežava svakodnevno funkcioniranje, smanjuje samopouzdanje i utječe na produktivnost.
Stručnjaci koji proučavaju ljudsku racionalnost primijetili su da svakodnevno činimo različite pogreške u razmišljanju. Psiholozi ih nazivaju kognitivnim distorzijama – iskrivljenim obrascima razmišljanja koji uključuju pretjerivanje, precjenjivanje problema i podcjenjivanje vlastitih sposobnosti. Često precjenjujemo točnost svojih prosudbi i ne shvaćamo koliko malo zapravo znamo, oslanjajući se na nepouzdane izvore.
Ljudski mozak neprestano prima informacije iz okoline i donosi odluke u nastojanju da maksimizira ugodu i minimizira bol. No, kada se razmišljanje pretvori u beskrajno analiziranje i preispitivanje prošlih događaja, ono prelazi u ruminaciju – ponavljajuće, neproduktivno razmišljanje o prošlosti.
Američki psiholog dr. Guy Winch u knjizi Prva pomoć za emocije opisuje ruminaciju kao 'psihološku povredu' – neprestano proživljavanje negativnih misli i emocija iz prošlosti koje ne donosi novi uvid, već samo dodatno pojačava emocionalne rane. Ruminacija troši mentalnu energiju, ometa fokus, smanjuje motivaciju i povećava rizik od razvoja depresivnih stanja. Dugoročno, može dovesti do impulzivnog ponašanja, sklonosti rizičnim aktivnostima i zlouporabe psihoaktivnih tvari.
Pretjerano razmišljanje može odvesti u opsesivna promišljanja i o prošlosti i o budućnosti. Razmišljanje o prošlosti pojačava negativne emocije jer nas prisiljava da ponovno proživljavamo neugodna iskustva, stvarajući iluziju da bismo mogli nešto promijeniti da imamo drugu priliku. To dovodi do beskonačnih 'što bi bilo kad bi bilo' scenarija, koji dugoročno povećavaju osjećaj bespomoćnosti i rizik od depresije.
S druge strane, pretjerano razmišljanje o budućnosti pojačava tjeskobu i brigu. Stvaramo beskrajne misaone petlje kako bismo se zaštitili od neizvjesnosti, pokušavajući predvidjeti sve moguće ishode. Ovaj obrazac dugoročno povećava rizik od anksioznih poremećaja i značajno otežava svakodnevicu pojedinca.
Kada previše analiziramo prošlost i brinemo o budućnosti, gubimo kontakt sa sadašnjošću. Teško je biti svjestan trenutnih prilika i uživati u sadašnjem iskustvu ako su misli zarobljene u prošlim pogreškama ili budućim brigama.
Važno je napomenuti da overthinking nije uvijek negativan. Ponekad dublja analiza dovodi do boljih odluka i sprečava impulzivne reakcije. No, problem nastaje kada pretjerano razmišljanje preraste u fiksaciju koja dovodi do neodlučnosti, odugovlačenja i izbjegavanja odgovornosti. S vremenom, to može rezultirati ozbiljnim problemima poput prokrastinacije i nesposobnosti donošenja odluka.
Iako overthinking sam po sebi nije poremećaj, može biti simptom anksioznih i depresivnih stanja. Studije pokazuju da su overthinking i anksioznost usko povezani, a ruminacija može negativno utjecati na sposobnost donošenja odluka, pojačavajući sumnju u vlastite izbore.
Overthinkeri su često osobe s visokom razinom samorefleksije i emocionalne inteligencije. No, zbog dubokog promišljanja često se blokiraju u daljnjem djelovanju. Nastojeći donijeti najbolje moguće odluke, previše analiziraju situacije iz različitih perspektiva, što ih može paralizirati.
Iako izvana mogu djelovati samopouzdano, često ih prate strahovi od nepredviđenih situacija, neuspjeha i grešaka. Teško im je prepustiti se spontanosti i improvizaciji jer osjećaju potrebu za kontrolom. U nastojanju da izbjegnu pogreške, ograničavaju vlastite potencijale i mogućnosti.
Overthinking je često obrambeni mehanizam u situacijama nesigurnosti i nedostatka iskustva. No, kako bi se smanjio njegov negativan utjecaj, korisno je primijeniti sljedeće strategije:
Overthinking nije nepobjediv – uz svjestan rad na sebi moguće je pronaći ravnotežu između analize i djelovanja, kako bi se smanjio njegov negativan utjecaj na svakodnevni život.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+