Promo sadržaj

Komentari 0

15. godina zagovaramo toleranciju, ali moramo biti ustrajni i dalje

15.  godina zagovaramo toleranciju, ali moramo biti ustrajni i dalje

Organizatorica festivala, Nataša Popović ozbiljnije se krenula zanimati za problem tolerancije u društvu još u studentskim danima

Cijeli projekt krenuo je kao Festival židovskog filma da bi potom prerastao u Festival tolerancije. Nakon što je na prvom izdanju bio počasni gost, organizaciji festivala pridružio se i dvostruki oskarovac Branko Lustig. 

Nataša Popović, organizatorica Festivala tolerancije koji se ove godine održava od 1. do 10. srpnja na zagrebačkom Bundeku odgovorila je na pitanja o samim početcima festivala kao i budućim projektima. 

 

Izuzetno! Uz netoleranciju, posebno mi smetaju nedostatak kućnog odgoja, laž i izostanak empatije. Mislim da se u svakoj situaciji osim u ove tri, može pronaći rješenje ili kompromis. Tolerancija je u tom smislu početna točka od koje treba krenuti, kako bismo uopće imali mogućnost ostvariti pristojan suživot i dostići tolerantno ponašanje kao društveni habit koji će, kada se postigne, znatno doprinositi dostojanstvu i mogućnosti razvoja svakog člana našeg društva.

Kad ste se počeli zanimati za teme holokausta, koliko je vremena prošlo od kad vas je tema zaintrigirala do kad ste organizirali svoj prvi festival?

Ozbiljniji interes krenuo je kada sam počela razgovarati i družiti se s preživjelima Holokausta, još za vrijeme studija. Na početku karijere radila sam kao grafički dizajner i to s velikim hrvatskim slikarima i umjetnicima, poput Alfreda Pala, Zlatka Boureka... zatim sam upoznala Vesnu Domany Hardy, Žuži Jelinek i na kraju, Branka Lustiga. Njihova svjedočanstva u meni su budila sve veću znatiželju, ali i svijest o strahotama i zlu koje su prošli za vrijeme Holokausta, neki kao djeca, neki kao mladi ljudi.

Mogu li festivali poput vašeg biti brana koja će zaustaviti jačanje krajnje desnice u Hrvatskoj, ali i u svijetu, pokreta poput neonacizma?

Posljednjih nekoliko godina svakodnevno smo izloženi elementima nacionalizma, desnih uvjerenja i sl. Manipulacija masama se gotovo uvijek provodi iskorištavanjem straha, neznanja i optuživanjem drugih i drugačijih. Branko Lustig govorio je još prije 8 godina da je jedna iskra dovoljna da zapali sve, upozoravao je na tu mogućnost od kada se pojavilo marširanje neonacista u Mađarskoj, Grčkoj, a danas takvim situacijama gotovo svakodnevno svjedočimo. Podsjetimo li se recentnih političkih zbivanja, posljednjih desetak godina, u Europi i SAD-u, pritom mislim na referendum o Brexitu i američke, ali i posljednje francuske predsjedničke izbore, koji su nas podsjetili na to, kako brzo nacionalizam (za razliku od domoljublja) može postati dominantna ideologija, doprinoseći radikalno negativnoj transformaciji društva.

Ako govorimo o ulozi kulture, umjetnosti i edukacije u kontekstu onog što radi Festival tolerancije, govorimo o uključivanju, toleranciji, dijalogu, govorimo i o poštivanju ljudskih prava, o zajedničkim vrijednostima, odnosno o stvarima koje nas zbližavaju. Kroz programe govorimo i o predrasudama, odnosno o onome što nas udaljava. Pitanje koje si trebamo postaviti jest, je li moguće živjeti na zajedničkom prostoru s obzirom na to da postoje kulturne vrijednosti i životne prakse koje ne dijelimo i koje istovremeno zastupaju različite koncepte u odnosu prema demokratskom dostignuću zaštite ljudskih prava? Festivalski diskurs rijetko uključuje čimbenike koji nas ne ujedinjuju, ali ipak postoje i kroz programe koje nudimo, jer smatramo da je dobro razgovarati o različitim stavovima i mišljenjima, dok god je taj razgovor u okvirima pristojne komunikacije, bez vrijeđanja i isključivosti. Naravno da smatram da svaki ekstremizam ili omalovažavanje treba odmah zaustaviti, no ono što je važno, kako bismo to kao društvo mogli ostvariti jest upravo kultura, umjetnost i najvažnije od svega- edukacija. Obrazovanje i edukacija, uz osobna svjedočanstva, najjače su oružje protiv jačanja desnice i ideologija za koje smo do unazad par godina vjerovali da su iza nas. Sve to radimo kroz Festival tolerancije, dakle vjerujem da se može kroz kulturne i obrazovne programe, ako ne zaustaviti, onda barem smanjiti i usporiti opasne pojave jačanja desnice.

Jeste li kroz godine primijetili veću senzibiliziranost ljudi na teme kojima se festival bavi?

Da, svakodnevno je prisutna u javnom prostoru, međutim bojim se da se tolerancija ne prakticira u svakodnevnom životu. U edukaciji udruga ima dugogodišnje iskustvo i mogu potvrditi da se kroz svjedočanstva preživjelih Holokausta ili kroz razgovore s današnjim azilantima doista mijenja percepcija mladih koji sudjeluju na tim edukacijama. Isto tako, uspjeli smo pokrenuti integraciju izbjeglica u naše društvo, kroz izložbe koje smo producirali posljednje dvije godine. Svatko od nas u sebi ima poneki dio za koji mu je potrebna tolerancija od strane drugih, no ono što jest važno je da je tolerancija početna točka od koje treba krenuti.
Na koncu, vjerujem da je i Festival tolerancije barem malim dijelom pridonio pozitivnom rastu tolerancije kod mladih, na koja ukazuju najnovija istraživanja, iako je društvo općenito sve isključivije, a posebno zabrinjava javni diskurs i komunikacija kojoj svjedočimo u posljednjih godinu dana. Hrvatska je napaćena svim ovim krizama, potresima, vremenskim nepogodama i pandemijom, stoga nije potrebno dodatno traumatizirati ljude već sjesti, razgovarati i ponuditi rješenje. Dvije su glave uvijek mudrije od jedne.

 

• Jeste li ikada osjetili da je senzibiliziranje javnosti na teme tolerancije Sizifov posao?

Gotovo svakodnevno. Ali, trebamo biti ustrajni i ne odustajati.

• U zagrebačkoj uljari planirate realizirati Muzej tolerancije, u kojoj je fazi taj projekt?

Projekt na žalost stoji i nikako da ozbiljnije krenemo prema realizaciji. Nadamo se da će se i to uskoro promijeniti.

Zgrada napuštene Prve hrvatske tvornice ulja u Zagrebu je zaštićeno kulturno dobro kojemu je potrebna hitna obnova. Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na Holokaust u partnerstvu s gradom Zagrebom i udrugom Festival suvremenog židovskog filma želi uz financijsku potporu iz europskih fondova obnoviti zgradu. S tom temom uputili smo u veljači ove godine dopis Predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću predlažući da se navedena obnova uvrsti u prioritete pri planiranju financiranja projekata iz EU fondova. Do danas nismo dobili povratnu informaciju.

Projektom je predviđeno osnivanje muzejsko galerijsko edukativnog centra posvećenog toleranciji i očuvanju sjećanja na Holokaust, te bi kroz inovativne programe trebao postati središnje mjesto za jačanje i razvoj demokratskoga i tolerantnog društva. Prvu hrvatsku tvornicu ulja osnovao je istaknuti zagrebački Židov Samuel David Aleksander (1862. - 1943.) Mnogi članovi njegove obitelji stradali su za vrijeme Holokausta, a sam Samuel David umro je mirno u sanatoriju Dr. Đure Vranešića, poznatog po spašavanju Židova. Samuel David Aleksander bio je poznati filantrop koji je veliki dio zarade darivao u humanitarne svrhe. Upravo u povijesnom aspektu vidimo opravdanost prenamjene prostora koji simbolički i obilno predstavlja viziju, misiju i svrhu budućeg Muzeja tolerancije. Potrebna nam je ozbiljnija podrška kako Vlade Republike Hrvatske tako i grada Zagreba. Iskreno se nadam da u 21. stoljeću ovaj projekt s tako važnim temama nije upitan i da je pitanje dana kada će se status projekta iz faze mirovanja prijeći u aktivnu fazu.

• Kakav nas program očekuje ove godine?

Program je raznolik, inspirativan i definitivno atmosferičan. Uključuje filmove, koncerte, diskusije, izložbe i predstavljanje knjiga. Dugi niz godina programski surađujemo s UNHCR Hrvatska i Austrijskim kulturnim forumom te Mađarskim institutom. Zajedno organiziramo izložbe, koncerte i biramo neke od filmova, a tako je bilo i ove godine.
Za 15. izdanje pripremili smo više od 50 aktualnih filmova uvrštenih na programe najznačajnijih svjetskih festivala i nagrađenih najprestižnijim svjetskim nagradama. Zastupljeni su kvalitetni europski i svjetski filmovi, iz više od dvadesetak zemlja najčešće nedostupnih u redovnim kino programima. Filmovi se, osim umjetničkom vrijednošću, ističu društveno aktualnim temama, obrađujući probleme manjinskih skupina, osoba s posebnim potrebama, pitanja današnjih izbjeglica, pitanje prošlosti, posebno strahota Holokausta, ali isto tako će se moći vidjeti i nekoliko komedija kao i muzičkih filmova. Filmski program je složen upravo kako bi otvarao prostor za dublje promišljanje kod gledatelja i potaknuo na diskusiju, bilo s autorima filma ili stručnjacima iz relevantnih područja. U glazbenom smislu pokušali smo se približiti svim generacijama i različitim stilovima. Vjerujem da će publika to i prepoznati.
Da bi ovakav program mogao biti besplatan za posjetitelje bila je neophodna podrška Grada Zagreba, Hrvatskog audiovizualnog centara, a posebno bih istaknula i podršku Atlantic grupe koja je s nama od prvog dana kao i medijsku podršku od strane Hrvatske radiotelevizije i dugogodišnjeg partnera 24 sata. Ove godine pridružilo nam se i Vukovarsko pivo uz još neke donatore te smo uz podršku svih njih uspjeli osigurati da raznoliki program bude i dalje besplatan za posjetitelje. Na tome im zahvaljujemo. Za cjelokupnu organizaciju brine mali tim profesionalaca, svega nas je šest u najužoj organizaciji, a uspjeli smo okupiti i još desetak profesionalaca kao vanjskih suradnika.

Što biste posebno izdvojili iz programa?

Teško je izdvojiti nešto posebno iz programa, ali svakako uz filmove pozivam gledatelje da nam se pridruže na diskusijama nakon filmova, gdje će osim samih autora i protagonista, govoriti zanimljivi, društveno angažirani i nadasve inspirativni govornici. Tako nam je posebna nam čast ugostiti Njegovu ekscelenciju nadbiskupa Lingue, apostolskog nuncija, predstavnicu UNHCR Hrvatske Anne Rich, jednog od naših najpoznatijih filmskih režisera Rajka Grlića, Vesnu Domany Hardy, preživjelu Holokausta te Borisa Jokića kao nekadašnjeg voditelja Cjelovite kurikularne reforme ranog i predškolskog, osnovnoškolskoga i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja. U programu diskusija moći će se čuti i svjetski poznatog multimedijalnog umjetnika i performera Igora Grubića, koji je izlagao u Tate Modern-u, kući suvremene umjetnosti u Londonu, a prikazat ćemo i njegovu video instalaciju. Ugostit ćemo Idisa Turata, višestruko nagrađivanog arhitekta te Silvija Vujičića također umjetnika i modnog dizajnera, uz druge govornike. Svi oni govorit će o društveno aktualnim temama, toleranciji, integraciji, kroz prizmu vlastitog životnog i profesionalnog iskustva.