Arhitekt i vlasnik građevinske tvrtke s preko 200 zaposlenih: “Želimo graditi tvornice i škole”

U Koordinaciji u rubrici Notes gost je Domagoj Osrečak, arhitektonski inženjer koji svakodnevno obilazi gradilišta diljem Hrvatske, i na kopnu i na moru. A kad nije u Hrvatskoj, vjerojatnije je da je u Njemačkoj. Njegova građevinska tvrtka, naime, zapošljava 210 ljudi na brojnim njemačkim i hrvatskim gradilištima.

Na kojim projektima trenutačno radite?

Osrečak: Prvi projekt koji bih istaknuo je stambeno-turistički kompleks u Medveji. Riječ je o cjelini koja se sastoji od tri objekta različitih mjerila. Značajka koja ih sve ujedinjuje je crveni beton, odnosno pigmentirani vidljivi beton. Upravo će on kasnije formirati te zgrade.

Uskoro krećemo s izgradnjom pastoralnog centra u Gračanima koji će, vjerujem, svojom specifičnom arhitekturom svim svojim župljanima i ostalim građanima Zagreba biti zanimljiv dodatak prostoru, posebno uz postojeću crkvicu koja se ondje nalazi.

Prisutni ste na hrvatskim, ali i njemačkim gradilištima. Kako se razlikuje sustav kontrole kvalitete u obje zemlje?

Osrečak: Bez obzira što je Hrvatska već dugo članica Europske unije i što mora pratiti europske norme i zakonodavne okvire, razlika postoji. Primjerice u Njemačkoj kad izvodite fasadu, provjeravat će vam se debljina određenih slojeva, sastav, koliko materijala ima po kvadratnom metru plohe. A sve to kako biste mogli jamčiti kvalitetu ne samo naručitelju radova, nego i isporučitelju odnosno proizvođaču materijala.

Kod nas se takvo što ne viđa često. Više se gleda završni izgled fasade. U Njemačkoj je razina kontrole kvalitete na puno višoj razini i to ne samo u odnosu na Hrvatsku nego i brojne druge europske zemlje.

Radite i na sjeveru i na jugu Hrvatske. Kako biste usporedili građevinske radove na moru, a kako na kontinentu, koje su razlike/specifičnosti?

Osrečak: Razlike su prije svega mikroklimatske. Na kontinentu imamo snijeg i niske temperature, a na Kvarneru i u Dalmaciji je temperatura viša, ali je više kiše i što je najvažnije – vjetra. Upravo je vjetar nešto što najviše ometa građevinske radove. Nerijetko je jednostavnije raditi po kiši, nego uz nalete bure. Tada kranovi ne mogu raditi, a sve što je glomazno i što se treba prenositi zrakom postaje sigurnosna ugroza za radnike na gradilištu.

Druga je razlika zakonodavnog karaktera. U Slavoniji, Zagrebu ili Zagorju tijekom godine nemamo pauze uvjetovane turističkim aktivnostima dok ih na moru imamo. Ta pauza može trajati od prvog lipnja sve do prvog rujna pa čak i duže. To je nešto što uvelike remeti kontinuiran tijek radova.

Treća razlika je veličina grada ili mjesta u kojemu radite. Dok god radite u većim gradovima, vi ste na izvoru materijala, bio to beton ili klasični dućan s građevinskim materijalom. Isporuke materijala su puno jednostavnije i brže te se lakše dolazi do sirovine. S druge strane, kad radite na otocima ili u zabačenijim mjestima podno gora i planina, izvor i izbor materijala vam je sužen. No ono što je još važnije, transportne mogućnosti su vam vrlo ograničene.

Svi znamo i pratimo kako se razvija situacija s njemačkim građevinskim sektorom. Gdje je izazovnija situacija s građevinskim radovima?

Osrečak: Iako ljudi možda ne bi rekli, svakako u Njemačkoj. Povijesno gledano je Njemačka ziheraška po pitanju gospodarstva i investicija dok smo mi Hrvati sušta suprotnost. Kod nas kad ima novca, ulaže se, a kod Nijemaca uvijek postoji određena doza opreza. Osim toga, hrvatsko je gospodarstvo uvelike potpomognuto sredstvima Europske unije, a samim time i državnim investicijama koje iz toga proizlaze. Budući da Hrvatska ima manjak stambenog fonda, puno se stambenih zgrada gradi i na kopnu i na moru.

Njemačka ima slične probleme. Također im nedostaje stanova i obiteljskih kuća, ali je kod njih došlo do toga da su kupci prestali kupovati kao prije. Cijene stanova i zemljišta su eksplodirale što je uzrokovalo otpor kupaca i zastoj izgradnje koji je posljedično neke investitore u nekretnine doveo do stečaja. Ono što trenutačno pogoni njemačko građevinarstvo su investicije u industriju i logistiku, branše potaknute događanjima prije i nakon korona krize. Naime, Nijemci su shvatili da im je održivije što više proizvodnih kapaciteta zadržati kod sebe, a rast proizvodnje prati razvoj logistike.

Da zaključim, ključna razlika između Njemačke i Hrvatske jest što mi imamo veliki priljev europskog novca, a to je veliki vjetar u leđa hrvatskom gospodarstvu, dok u Njemačkoj tog novca nema. Stoga su tek nedavno u Njemačkoj unutar svojeg zakonodavnog okvira izglasali neke promjene koje će im omogućiti puno veće zaduživanje, a sve s ciljem da država upumpa velika sredstva u ponovno oživljavanje gospodarstva.

Brojni su projekti u portfelju SDMS-a. Koji projekt prizivate u budućnosti?

Osrečak: Voljeli bismo raditi na zgradama društvenog standarda. Dakle, zgradama za obrazovanje i odgoj. Osim toga bi mi bilo drago da se uključimo u izgradnju proizvodnih kapaciteta u Hrvatskoj kao što to radimo u Njemačkoj.

Pogledajte Građevinski podcast-Notes i pretplatite se na YouTube kanal Koordinacije kako ne biste propustili najzanimljivije i najaktualnije vijesti iz građevinskog svijeta.