Građevinska industrija je jedna od najneproduktivnijih u Hrvatskoj, ali i Europi

U novoj Koordinaciji gostuje Saša Perko, inženjer građevinarstva koji je u svijet poduzetništva ušao vrlo mlad, sa samo 26 godina. Danas, devet godina kasnije zajedno s bratom Deanom vodi tvrtku sa šezdesetak zaposlenika i upravlja višemilijunskim projektima.

Prije petanestak godina bili ste u dvojbi – upisati FER ili Građevinski fakultet. Sad ste već dugo u građevinskom svijetu. Jeste li kad požalili zbog te odluke?

Perko: Uh, nisam požalio ni jednom! Ali u pravu ste, dok sam završavao Prirodoslovno-matematičku gimnaziju, logičan smjer je bio neki tehnički fakultet. Bilo to strojarstvo, FER ili građevinarstvo. Strojarstvo sam nekako odmah odbacio, a ostali su FER i Građevinski fakultet.

Zbog svoje odluke nisam zažalio iz dva razloga. Prvi je taj što u građevinarstvu ono što izgradimo ostavljamo naraštajima koji dolaze nakon nas. Osim toga svojim očima vidimo rezultat našeg rada. S druge strane tu je i poduzetnički aspekt jer u zadnjih desetak godina građevinarstvo je zaista postala industrija s puno prilika, posebno za nas mlađe koji stvari gledamo na drugačiji način uz nove metode rada.

Često govorite o cijenama kvadrata. Možemo li demistificirati tu računicu – koliko investitor zapravo zaradi?

Perko: Različiti su investitori, ali i građevine. Nekakvo univerzalno pravilo je da investitor želi zaraditi 15 posto od ukupne investicije na nekom projektu.

Unutar ukupne cijene kvadrata – koliko dobije država, a koliko investitor i  izvođač?

Perko: Gledamo li logično – najveći dio zarade bi morao dobiti investitor. Ne samo da je inicijator projekta, nego snosi i najveći rizik. Država ima fiksan iznos zarade i to je ukupno 30-35 posto ukupne investicije. Izvođač ima najveći udio u tom kolaču jer nosi najveći dio gradnje. Ipak, pogledamo li marže izvođača, pogotovo ovih velikih, vidimo da je njihov neto iznos 5-7 posto. Dakle oni ne zarade toliko koliko tržište misli da zarađuju.

Mnogi se nadaju da će pasti cijene nekretnina. Je li realan takav scenarij?

Perko: Bojim se da nije realno očekivati da će cijene nekretnina padati upravo zato jer ni ponuda niti potražnja to ne pospješuju. Trenutačno na razini Hrvatske stvaramo otprilike 18 tisuća stanova. Usporedbe radi, tamo negdje 2007. odnosno 2008. kada je stanogradnja bila u punom zamahu proizvodili smo oko 25 tisuća stanova. Drugim riječima, danas proizvodimo 30-40 posto manje stanova nego tada. U Zagrebu je situacija još kritičnija jer se gradi recimo 4000 stanova dok je prije 18 godina ta brojka sezala do 9000. Na tržištu nema dovoljno stanova koji bi zadovoljili potražnju.

Gospodarstvo jača, a ljudi žele živjeti komotnije. Ne žele živjeti u jednosobnim stanovima. Na razini Hrvatske prosječan građanin živi u 1,1 sobi dok je na europskoj razini taj broj 1,6. Procjena je da nam nedostaje 230 tisuća stambenih jedinica.

DOMinvest pokriva puno toga. Čime se sve bavite?

Perko: DOMinvest se kao građevinska tvrtka bavi raznim vrstama projekata. Tu su projekti javne namjene, ali i oni za privatne investitore. Govoreći o projektima javne namjene, to su ponajviše projekti socijalne infrastrukture – škole, vrtići, bolnice, domovi zdravlja. S druge strane za privatne investitore radimo sve, od stanogradnje preko poslovnih prostora sve do industrijskih građevina.

Osvrnemo li se na DOMinvest kao grupu građevinskih tvrtki, nudimo i projektiranje te stručni nadzor. Osim toga i razvoj projekata. Zadnji entitet je tvrtka koja se bavi materijalima, konkretno keramikom tako da nudimo i distribuciju keramičkog asortimana. Namjeravamo se širiti i na ostale građevinske materijale.

Izjavili ste da je građevinarstvo relativno neproduktivna industrija. Kako tome doskočiti, gdje odlazi najviše novca i vremena?

Perko: Nažalost, u hrvatskom gospodarstvu je građevinarstvo jedna od najneproduktivnijih industrija. Međutim, isti je slučaj i na razini Europe. McKinsey je izračunao da od 1995. građevinski sektor nije povećao svoju produktivnost, štoviše, smanjio ju je za devet posto. Ono što je specifično kod građevinarstva je to što radimo na projektima koji su jedinstven poduhvat, a koji onda svaki put iziskuju neka nova inženjerska rješenja.

Tome bi se moglo doskočiti uz preciznije definiranje procesa, automatizaciju i digitalizaciju.

Građevinski sektor još uvijek na sebe privlači negativne konotacije. Zašto je to tako, nazire li se kakva promjena?

Perko: Vjerujem da to dolazi iz prošlosti, međutim svakako mislim da se ta percepcija mijenja. S godinama se smanjila siva zona, a nešto na čemu mi kao novi nositelji građevinskog sektora možemo poraditi jest povećati transparentnost u poslovanju te uključiti sve sudionike u gradnji kroz jedan iskren i pošten odnos. Vjerujem da je to osnovni preduvjet da se konačno skine stigma s građevinarstva.

Pogledajte cijelu emisiju Koordinacija i pretplatite se na YouTube kanal kako ne biste propustili najzanimljivije i najaktualnije vijesti iz građevinskog svijeta.