Mirela Šmajgl: Na prvom treningu skoro sam se utopila

Nakon par mjeseci nagovaranja, znatiželja je prevladala i odlučila je potražiti ronilački klub. 2012. prvi puta stavljam peraje na noge i iako sam znala plivati, moram priznati da sam se na prvom treningu s perajama skoro utopila, ispričala nam je Mirela danas već bivša reprezentativka, ali strastvena zaljubljenica u ronjenje i putovanja. 

Na prvi trening došla je samo s naočalama za plivanje, a kada je počela ozbiljnije trenirati, trebalo je kupiti kvalitetna odijela i peraje. Ronjenje je stvarno skupi sport, a imala sam sreću što su „gnjurci“, kako ih od milja zovem, stvarno odlična ekipa i uvijek ti netko može posuditi opremu koja mu je viška. 

2015. i 2016. godine Mirela je ostvarila normu za ulazak u reprezentaciju i otišla na Svjetsko prvenstvo. Osvojeno peto i osmo mjesto donijeli su joj stipendiju Grada Zagreba koja joj je pomogla da kupiti kvalitetniju opremu. Ne bih uspjela da mi HPB, u kojem radim već 12 godina, nije izlazio u susret tijekom odlaska na natjecanja i pripreme, naglasila je.

Posljednjih godina bavila se procesno poslovnom analitikom, a danas uspješno vodi projekte. 

Ronjenje na dah je vrlo specifičan sport koji te prije svega nauči kako se smiriti i ovladati sobom. Po prirodi introvert i emotivac, osoba koja najobičniji „krivi“ pogled prima k srcu, u poslu često mora donositi odluke, predlagati izmijene i ponekad prezentirati rezultate s kojima se drugi ne slažu. Na početku karijere, kada bi ju neka poslovna situacija pogodila, Mirela bi ju često tjednima nosila u mislima. 

„Upravo kroz ronjenje naučila sam se smiriti, prihvatiti situaciju i uz stečeno samopouzdanja naučila sam reći ne. Ronjenje je sport kroz koji sam naučila da ne odustajem tako lako. U poslovnim situacijama u kojima nisam vidjela izlaz, puno puta sam si rekla - nema odustajanja. Ako možeš držati dah do samih granica i pritom rušiti svoje osobne rekorde, onda možeš i ovdje zapeti. Razmisli, radi, pitaj, netko zna ili ćeš nadoći do rješenja. Rješenje postoji. I stvarno je uvijek bilo tako, ako sam bila dovoljno ustrajna svaki izazov s kojim sam se susrela sam riješila",  smatra Mirela Šmajgl.

Sportski duh Mirela se trudi prenijeti u poslovno okruženje.  „Na sve životne promjene trudim se gledati na pozitivan način, a kada pogledam u prošlost, sretna sam, jer me upravo slaganje svih tih kockica dovelo do ove točke gdje sam sada“, zaključuje. 

Jako me zanimaju procesi i projekti koji su orijentirani prema kupcu, a što se ronjenja i dubina tiče, tu više sanjam o destinacijama gdje je morski svijet „drugačiji“ od našeg jadranskog gdje ću istraživati koraljne grebene, roniti s egzotičnim ribama i morskim psima. 

Smatram se sretnom osobom, ističe Mirela. Radim posao koji volim, koji je izazovan, dinamičan i kreativan. Upoznavala sam divne ljude, koji su mi osim znanja i marljivosti uvijek bili spremni  pomoći, a nadređeni su mi prije svega bili vođe, a ne šefovi.  

Mlađim kolegama Mirela bi savjetovala da izađu iz komfor zone. Osjećaj da ste napravili iskorak u nepoznato i „preživjeli“, bez obzira na ishod, osnažit će vas svaki puta, ističe. Iz svoje zone komfora izašla je kada je počela roniti i putovati sama. 

Na kraju mi je najvažnije da se sa svakog svog putovanja vratim, kako volim reći: „S jednim dukatom u svojoj riznici više“. Bilo da istražujem dubine ili gradove, moja dva hobija za mene predstavljaju pobjedu mene same i mojih strahova. Osoba što je starija, to teže izlazi iz svoje komfor zone. Ja sam iz svoje izašla puno puta i to me o osnažilo i dalo mi samopouzdanja, zaključuje.