Nasipi su najučinkovitiji način zaštite od poplava, ali se ne mogu graditi bilo gdje

Kišu ne vole građevinari, ali ne vole je ni građani. No najmanje je vole u Hrvatskim vodama jer puno kiše znači i puno opreza kod obrane od potencijalnih poplava. To može potvrditi i gost Koordinacije, Zoran Đuroković, generalni direktor Hrvatskih voda.

Kako odlučujete gdje pojačavati ili proširivati sustav obrana od poplava?

Đuroković: Pri velikim opterećenjima velikih vodnih valova uvijek se uoče mjesta koja su na neki način u nestabilnijoj situaciji. Odnosno vidite u određenim nasipima da dolazi do procjeđivanja i provlaživanja. I zapravo kroz naš sustav, bez obzira je li riječ o vodočuvarima ili rukovoditeljima obrane od poplava, pri velikim vodostajima utvrđujemo slaba mjesta obrane.

Zbog toga čim prođu veliki vodni valovi nastojimo ta mjesta sanirati, ojačati i nadograditi. Dakle možemo reći da je dinamika reakcije jako važna da se slaba mjesta što prije uklone i ojačaju te da na taj način pružite sigurnost građanima.

Iako naravno ima situacija gdje neke kiše budu ekstremno obilne do te mjere da visina nasipa bude nedovoljna. Tada niti obrana od poplava ne može biti sasvim uspješna. Ipak, kontinuiranim unapređenjem sustava obrane se on može prilagoditi klimatskim promjenama.

No treba dizati svijest o tome da je priroda uvijek jača od ljudi, da su poplave prirodna pojava i da ih je nemoguće spriječiti što se vidi u puno bogatijim zapadnoeuropskim zemljama koje unatoč izgrađenim sustavima za obranu od poplava i dalje plaćaju visoku cijenu gubicima ljudskih života i štetom na imovini.

Što je zadnje ojačano u Hrvatskoj?

Đuroković: Poučeni iskustvima iz 2014. godine, kompletno je rekonstruiran nasip u dužini od 170 kilometara od granice s Republikom Srbijom sve do Nove Gradiške. On je ojačan tako da građani Brodsko-posavske i Vukovarsko-srijemske županije mogu mirno spavati pokraj rijeke Save.

Kako biste usporedili tradicionalne nasipe i ostale, suvremenije sustave za obranu od poplava poput boks barijera i montažnog sustava?

Đuroković: Obje vrste sustava imaju svojih prednosti i nedostataka. Govoreći o tradicionalnim sustavima za obranu od poplava, uvijek sam skloniji nasipima zato jer se rade od humusnog materijala, od pijeska ili drugih zemljanih materijala. Oni su zeleni, bolje se uklapaju u okoliš, a služe i kao prostor za život životinjskog i biljnog svijeta.

Noviji sustavi poput ovih koje ste spomenuli zaista mogu pomoći na područjima gdje nemate prostora za izgradnju i u trenucima kada imate dovoljno vremena reagirati da ih postavite. Kod nasipa je vaš posao provoditi redovite kontrole kako on ne bi popustio ili počeo procjeđivati. Za moderne sustave koji traže postavljanje na licu mjesta trebate na vrijeme dobiti upozornu prognozu, najavu vodnog vala, na vrijeme izaći na teren i sve to postaviti.

Koji je rok trajanja postojećeg sustava obrane od poplava diljem Hrvatske i na koji način ih održavate?

Đuroković: Rokova zapravo nema. Nasipi se povijesno nadograđuju, ne samo kod nas, nego i u svijetu. Možemo reći da u Hrvatskoj govorimo o ukupno 4000 kilometara nasipa. Neki od njih su izgrađeni prije 50, 70 pa čak i stotinu godina. Svi oni su se tradicionalno kroz vrijeme nadograđivali.

Oni traju i vrlo su pouzdani. Problem je što za dio njih nemate točne podatke iz doba kada ih je netko trasirao kakvi su sastav i struktura tla ispod njih. Kada bi se sada svi ti nasipi uklanjali i išli u rekonstrukciju, to bi iziskivalo ogromna financijska sredstva.

Određenih problema može biti i s glodavcima, primjerice jazavcima koji se znaju gnijezditi u nasipima. Oni stvaraju puno sitnih ili većih rupa u tijelu samih nasipa čime oni postaju propusniji. Zbog toga se trudimo kontrolirati populaciju glodavaca. O tome brigu vode naši vodo čuvari pa se takvi nasipi dodatno ojačavaju.

Nasipi mogu trajati za cijelog životnog vijeka pa i duže, samo ih treba održavati te uz njih redovito kositi. Doduše, oni kroz vrijeme imaju određeno slijeganje. Govorimo o nekoliko centimetara kroz desetak godina. Zbog toga se provode geodetska snimanja temeljem kojih nadograđujemo nasipe što je uostalom i visinski trend s obzirom na ekstremne hidrološke prilike i klimatske promjene.

Kad prođu poplave, dolazi sušno razdoblje koje je u Hrvatskoj unatrag nekoliko godina sve ozbiljniji problem. Na koji način Hrvatske vode pomažu po pitanju suša?

Đuroković: Prije svega upuštanjem u prostrana poplavna područja gdje na taj način prihranjujemo podzemne vode. Na taj način prihranjujemo i neke vodne zalihe koje se mogu koristiti za vodoopskrbu.

Gradnjom akumulacija zadržavamo velike količine voda koje se mogu koristiti za sam biljni i životinjski svijet ili za vodoopskrbu. Primjerice akumulacija Butoniga na području Istre služi kod obrane od poplava, ali istovremeno prikupljenom vodom služi za vodoopskrbu Istre.

Akumulacije u kojima se pohrani veća količina vode se također preusmjerava na prihranjivanje ribnjaka u kojima se odvija neka proizvodnja. Treba zadržavati što više vode na ukupnom slivnom području s obzirom da neprekidno imamo smjenu sušnih i kišnih razdoblja jer na taj način znatno možemo ublažiti posljedice ekstremnih klimatskih promjena.

Pogledajte Građevinski podcast-Notes i pretplatite se na YouTube kanal kako ne biste propustili najzanimljivije i najaktualnije vijesti iz građevinskog svijeta.