Ritam 90-ih: Glazba koja nas je držala na nogama – i na životu

Devedesete godine prošlog stoljeća bile su jedno od najburnijih, ali i najposebnijih razdoblja u novijoj hrvatskoj povijesti. Dok su u pozadini grmjeli zvuci rata, na radijima, u klubovima i na kućnim kasetofonima svirala je glazba koja je istovremeno bila bijeg i otpor – soundtrack jedne generacije koja je odrastala u kontrastima.

foto Julien Duvall |

Nije bilo tinejdžerske sobe bez plakata Rednexa, Snap!-a, 2 Unlimited-a ili Haddawaya. Eurodance je osvajao Europu – a kod nas, usprkos kaotičnom vremenu, s lakoćom je pronašao put do srca mlade publike. Beatovi su bili brzi, synthovi svijetli, a refreni jednostavni i zarazni. Domaća scena nije ostajala dužna – grupe poput ET-a Colonie i Kasandre isporučivale su hit za hitom, gradeći temelje onoga što će se kasnije zvati "zlatno doba hrvatske dance scene". Dance je bio puls cijele jedne generacije.

Iako su clubbing i ples možda djelovali kao luksuz u vremenu neizvjesnosti, glazba je tih godina imala funkciju puno veću od zabave. U skloništima i podrumima, walkmani su vrtjeli kazete koje su donosile osjećaj normalnosti. Na radijskim postajama, pjesme su spajale razdvojene obitelji, prijatelje i gradove. MTV Europe, koji je bio dostupan dijelu gledatelja, donosio je osjećaj povezanosti s ostatkom svijeta.

foto Julien Duvall |

Devedesete su stvorile i neke od najvećih domaćih glazbenih fenomena. ET-jev „Tek je 12 sati“ nije bio samo pjesma – bila je to generacijska himna. Neki su izvođači dolazili iz urbane scene, drugi s rubova estrade, ali svi su imali zajednički cilj – natjerati nas da plešemo, bez obzira na sve. Glazba je postala oružje protiv tmine, dokaz da se život nastavlja.

Danas, trideset godina kasnije, pjesme iz tog razdoblja još uvijek bez greške pale publiku. Bilo da se radi o radijskim specijalima, kućnim playlistama ili festivalima posvećenima devedesetima – ritmovi tog vremena i dalje odzvanjaju.
Jedan od takvih povrataka u eru koja nas je oblikovala bit će i MegaDance party 20. lipnja, gdje se duh 90-ih vraća na velika vrata – s glazbom koja nije samo za pamćenje, nego i za ples do zore.

Jer glazba 90-ih nije bila samo zabava – bila je identitet, snaga i nada.