Promo sadržaj

Komentari 29

Tea Žakula: Vratila sam se s najboljeg fakulteta na svijetu i želim hakirati obrazovni sustav

Tea Žakula: Vratila sam se s najboljeg fakulteta na svijetu i želim hakirati obrazovni sustav

Jedna od naših najboljih znanstvenica mlađe generacije nakon doktorata na uglednom MIT-u, najboljem tehničkom sveučilištu na svijetu, odlučila se vratiti u Hrvatsku i doslovno je - hakirati

Hakirati kao izraz potječe s MIT-a i predstavljao je nešto pozitivno. Kad smo odlazili od tamo nam je predsjednik rekao - Idite i hakirajte svijet!. Meni je osobno najveći kompliment kad mi kažu da sam ''white hat hacker''. Hakerima s bijelom kapom se smatraju oni koji pokušavaju poboljšati stvari. Nažalost takav ''hakerski'' pristup se u Hrvatskoj često doživljava kao neposluh jer ima veze s propitivanjem sustava i ustaljenih normi. To je pogotovo prisutno u Europi, dok je Amerika znatno pragmatičnija. Tamo nitko ne smatra neprimjerenim da osoba s 22 godine ravnopravno diskutira s nekim tko ima 50 godina i puno više iskustva, sa ciljem da se nešto unaprijedi.

- Zašto netko s dvadeset godina ne bi mogao imati bolje rješenje za neku situaciju - pita se dr. sc. Tea Žakula, docentica Zagrebačkog FSB-a koja je, vrativši se u Hrvatsku, dobila otvorene ruke da sama kreira nove kolegije te odlučile dobre prakse koje je vidjela na američkim i europskim sveučilištima primijeniti na svojim studentima. Pokrenula je kolegij koje se bavi niskoenergetskim i pametnim zgradama, što je njena najuža specijalizacija te drugi, koji se tiče poslovnih kompetencija, što je, kaže, slaba točka većine domaćih tehničkih fakulteta, gdje se takve stvari ne uče u dovoljnoj mjeri.

Pozitivne prakse sa svjetskih sveučilišta

- Niskoenergetske i pametne zgrade su vrlo aktualna tema, a ovo je interdisciplinarni kolegij na kojem se slušaju predavanja različitih stručnjaka i profesora s drugih fakulteta. Uz to studenti rade na konkretnom projektu, primjerice, novoj zgradi koju trebaju osmisliti da bude niskougljična i pametna ili napraviti projekt obnove za već postojeću građevinu - priča nam docentica. S obzirom da je jedan od njenih studenata i gradonačelnik Hrvatske Kostajnice, ovaj semestar su za analizu odlučili odabrati zgradu javne namjene u Hrvatskoj Kostajnici koja je u vrlo lošem stanju te su napravili projekt koji može biti od koristi kada se krene u energetsku obnovu. Na svakom projektu studenti rade timski, a ideje kroz semestar iznose interdisciplinarnom panelu stručnjaka, koji im daju povratnu informaciju o predloženim rješenjima.

- To je pristup koji je uobičajen na američkim fakultetima, pogotovo arhitektonskim, no nije toliko uobičajen kod nas. Uz to često slušamo od kolega iz industrije da su naši stručnjaci izvrsni u tehničkim vještinama, no da im nedostaju ''meke'' vještine.  Zato sam odlučila pokrenut i kolegij poslovnih kompetencija koji se bazira na komunikacijskim i  pregovaračkim vještinama te vođenju projekata i projektnih timova - kaže i dodaje da u sklopu ovog predmeta studenti imaju priliku slušati iskustva iz prakse najvećih hrvatskih i međunarodnih poslovnih stručnjaka te praktično raditi na interaktivnim studijama slučaja, odnosno tražiti rješenja za konkretne slučajeve iz poslovnog svijeta.

Učiti se ne moram samo iz knjiga

Kolika je važnost učitelja i profesora zna najbolje iz vlastitog iskustva jer oni su, kaže, glavni ''krivci'' što je danas ovo što jest.

- Imala sam sreću da su profesor Pavao Petričević iz vinkovačke gimnazije i profesorica Dubravka Maričić iz osnovne škole A.G. Matoša iz Vinkovaca bili toliko veliki stručnjaci da su mi uspjeli na zabavan i jednostavan način, ne samo prenijeti ljubav prema matematici, nego razvijati i neke moje urođene talente. Matematika je malo teži predmet i ako nemate dobrog učitelja u ranim godinama, lako se dogodi da je djeca zamrze, čak i ako imaju talenta za nju. Zahvaljujući njih dvoje, ne samo da mi je matematika ostala u dobrom sjećanju, već nisam imala nikakvu bojazan kad god bi se na fakultetu našla pred nečim apstraktnijim i težim. Rekla bih samoj sebi - Mogu ja to, to nije ništa strašno - i došla do rješenja - kaže Tea, koju profesori još danas pamte po dobrim ocjenama, ali i po spremnosti da svojim talentom i inicijativom spremno predvodi. Jedan od njih je i profesor Pavao Petričević.

- Mogu se pohvaliti da sam odgojio dosta uspješnih ljudi, 50-ak doktora prirodnih i tehničkih znanosti i dva prvaka Hrvatske iz matematike. Ako bih procjenjivao tko je bio moj najbolji učenik, to bi definitivno bila Tea. Osim što je bila odlična u matematici, ali i ostalim predmetima, aktivno je nastupala u folkloru, svirala različite instrumente, pjevala, izučavala povijest glazbe te se bavila etno frizurama i manekenstvom. U prirodoslovno-matematičkom razredu sastavljenom od šest djevojaka i dvadeset pet momaka, ona je bila vođa, ali nikada predsjednik. Imala je inicijative za različite aktivnosti i izvela je do kraja čega god se prihvatila. Smetala ju je nepravda i protiv nje se žestoko borila. Tea je bila izrazito poštena i moralna. Posljednji put smo se susreli prije nekoliko godina na godišnjici mature i mislim da se ta njezina vrlina do danas nije promijenila - kaže profesor Petričević.

Osim izvrsnih profesora matematike u gimnaziji, smatra da je značajnu ulogu imala i njena prva učiteljica u osnovnoj školi, Marija Drašković.

- U to vrijeme u prvom razredu smo zahvaljujući njoj prvih nekoliko mjeseci samo crtali, odlazili na izložbe i radili kreativne stvari, što mi je stvorilo dojam da je škola zabavno i kreativno mjesto te da se učiti ne mora samo tako što se sjedi u razredu i čita, već da je i odlazak na izložbu učenje. Ta Rabuzinova izložba na koju nas je odvela je nešto što pamtim cijeli život kao jedan od najljepših događaja - prisjeća se te dodaje kako vjeruje da su učitelji i profesori nevjerojatno važni za daljnji razvoj učenika i studenata jer su oni ti koji im trebaju pokazati da učenje može biti zabavno. Taj pristup koristi ne samo sa svojim studentima, već i u životu, pa, kako kaže, danas samo prihvaća projekte u sklopu kojih se može razvijati i koji joj predstavljaju svojevrstan izazov.

Ne znači da ne može bolje

- Moji profesori matematike su me naučili da ništa nije strašno i nemoguće, a to je bitno kod izazovnih projekata. Često se nađeš u situacijama u kojima sumnjaš malo u sebe, no zahvaljujući njima uvijek se odnekud javi taj poznati osjećaj ''Mogu ja to''. Oni su imali veliku ljubav prema matematici, ali i rigorozan i strukturiran pristup. Sve mora biti jasno, na pitanje postoji točan odgovor kroz brojke. To je ono što mi puno pomaže u poslu. Energetika je vrlo konkretno područje gdje je važno kroz brojke opisati ljudima zašto neko rješenje ima ili nema smisla. Primjećujem da se oko određenih tema u energetici površno razgovara ili se provlače teze koje određeni lobiji pokušavaju nametnuti, no brojke i matematika uvijek kažu svoje i to je bit mog pristupa poslu koji mi nevjerojatno pomaže - zaključuje nekoć top hrvatska studentica, koja se, kako tvrdi, tek na MIT-u osjetila kao svoj na svome. Najbolji tehnički fakultet na svijetu sa sobom donosi puno rada i odricanja jer su tamo svi vrhunski, a na to se, kaže, ne možeš pripremiti.

- Dolaziš iz vrlo malog sustava gdje si bio dobar, u sustav koji okuplja najbolje iz svih zemalja, što je jako stresno. Istovremeno, jedino tamo sam osjetila da je to mjesto gdje u potpunosti pripadam i da ljudi razmišljaju slično kao ja. Oduvijek sam imala percepciju da se stvari mogu promijeniti i da ja kao beznačajni čovječuljak ipak mogu nešto. Odnosno da ako nešto funkcionira na jedan način posljednjih 300 godina, ne znači da ne može bolje i da se ne može promijeniti. Istovremeno, često te hrvatski sustav pokušava uvjeriti upravo suprotno – da se ništa ne može mijenjati. Tek dolaskom na MIT sam se našla na mjestu gdje svi od studenata do nobelovaca smatraju da mogu nešto pomaknuti i to mi je otvorilo oči i bilo potvrda da je moj način razmišljanja ispravan - dodaje i kako i danas kad ode tamo se osjeća kao da je došla kući.

- Živim u Hrvatskoj, tu mi je lijepo i pokušavam nešto promijeniti, ali mjesto gdje osjećam kao da najviše pripadam je tamo, ne samo zbog intelektualne izvrsnosti, već zbog pristupa životu. To je sustav koji izvuče iz tebe maksimum - zaključuje docentica, a posljedice toga najviše uživaju njeni studenti, koji tvrde da su njena dva kolegija među najkorisnijim znanjima koja su dobili u sklopu fakultetskog obrazovanja. Budući su to izborni predmeti i limitirani su na svega 15 studenata, kroz proces selekcije biraju se samo oni najbolji i najmotiviraniji.

- Broj prijava i reakcije na nove predmete su izvrsne. Studenti kolegija poslovne kompetencije su mi na kraju semestra poslali prekrasne poruke zahvale kojima su me iskreno dirnuli - priznaje te dodaje kako već  planira unapređenja kolegija za narednu godinu, čime nastavlja svoj mali osobni projekt hakiranja hrvatskog obrazovnog sustava.

Čini pravu stvar

Razvojem tehnologija i stvaranjem digitalnog društva A1 Hrvatska želi svima pružiti jednake mogućnosti učenja, stvaranja i napretka. A1 Hrvatska stvara uvjete da stečena znanja budu svima u zajednici jednako dostupna.

Uslijed promjena vezanih uz nove načine rada zbog pandemije, lockdowna i prelaska na rad na daljinu te istovremeno utjecaja digitalne revolucije i tehnoloških promjena, na tržištu rada promjene su brže nego ikada prije. Stoga je A1 Hrvatska u suradnji s Ministarstvom rada, Algebrom i grupom Selectio te ekspertnim timom, u kojem je 27 znanstvenika, profesora, menadžera, stručnjaka iz različitih industrija i osnivača tehnoloških tvrtki, prvi put u Hrvatskoj predstavio listu vještina za zanimanja budućnosti u top deset industrija. Prva interaktivna mapa poslova i vještina budućnosti otkriva kojih je to 100 zanimanja budućnosti i 100 zanimanja u padu do 2025. godine u deset industrija prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma. Riječ je o bazi vještina koja je usklađena na razini Europske unije, a uz to tim stručnjaka analizirao je i opise poslova te oglase svjetskih platformi LinkedIn i Glassdoor.