Vrtić je posebno iskustvo ne samo za djecu, nego i za roditelje. Zato birajte pametno!
Tražite vrtić koji djecu priprema za život, ne samo za školu? Imamo adresu
Ako ste ikad bili u fazi upisa djeteta u vrtić, znate taj osjećaj. S jedne strane želite biti racionalni, uspoređujete programe, a s druge vas zapravo muči samo jedno - hoće li se vaše dijete tamo osjećati sigurno i prihvaćeno. I hoće li se ujutro hvatati za vašu nogu ili će s vremenom mahati rukom i trčati prema igračkama.
Zato je dobro prije upisa stati na trenutak i postaviti prava pitanja:, potiče li se samostalnost, uči li se kroz igru i, možda najvažnije, kako se radi s emocijama. Jer vrtić nije usputna stanica do škole, nego je mjesto gdje dijete prvi put ozbiljno vježba život izvan kuće: kako reći što želi, kako se snaći u grupi, kako čekati red, kako prepoznati kad je tužno i što s tim osjećajem.
Nije stvar u talentu, nego u dobrim osnovama
Roditelji to često najbolje razumiju kroz nogomet. Nije poanta da dijete sutra postane profesionalac. Poanta je da ide na treninge gdje netko zna raditi s djecom i gdje se ne sve svodi na “ajde trči” i “daj gol”. U dobroj školi nogometa postoje osnove, rutina, trener koji vidi dijete i zna kad mu treba malo više potpore, a kad ga treba pustiti da pokuša samo.
S vrtićem je slično. Ne tražite savršen vrtić, nego mjesto gdje se dan ne prepušta slučaju. Gdje su odrasli topli, ali dosljedni te okruženje u kojem se dijete s vremenom opusti. A kad se dijete opusti, onda krene ono najljepše: igra, učenje, prijateljstva i onaj mali ponos kad nešto uspije “sam/a”.
Gdje se razvoj ne prepušta slučaju
U jednoj riječkoj priči koju smo istražili, naglasak nije na tome da djeca budu “mirna i poslušna”, nego da se osjećaju prihvaćeno te razvijaju emocionalne i socijalne vještine. To se ne postiže velikim riječima, nego malim, ponovljivim situacijama: kako dijete prepoznaje emociju, kako traži pomoć i kako uči biti dio skupine.
Tek nakon toga dolazi i dio koji roditelje često zanima: način učenja. Ovdje se svakodnevno provodi NTC sustav učenja, a odgojitelji su educirani za taj pristup. U praksi to znači da dijete ne dobiva gotov odgovor, nego poticaj da pokuša, poveže i samo dođe do rješenja. I to je obično ono što roditelji primijete doma: dijete više pita, više razmišlja, i nekako se lakše “snađe” u malim zadacima.
Informatika bez “zalijepljenog nosa” za ekran
Djeca odrastaju okružena tehnologijom i rani susret s ekranima postao je neizbježan. No postoji razlika između pasivnog gledanja i smislenog upoznavanja pojmova. U ovoj priči informatika se približava kroz program “Ulazak u čarobni svijet informatike”, ali bez ideje da to postane još jedna sjedeća aktivnost.
Djeca kroz praktične zadatke upoznaju informatičke pojmove, a pametna ploča se koristi ciljano kao alat, a ne sadržaj. U program je uključen i mali robot Cubetto, “prijatelj” koji djecu uvodi u algoritamsko razmišljanje i prve korake programiranja kroz igru.
Engleski kroz igru, pjesmu i pokret
U vrtiću se provodi i kraći program engleskog jezika koji se usvaja kroz igru, pjesmu i pokret. Naglasak je na razumijevanju i učenju kroz situacije koje su djeci prirodne, kako bi spontano i bez straha uhvatili osnove jezika. Važan detalj je i otvorenost prema djeci iz drugih jezičnih sredina, uz dodatnu podršku u prilagodbi, što cijelu skupinu čini poticajnom i raznolikom.
Predškolci dobivaju pripremu, ali dan i dalje ostaje dječji
Program predškole integriran je u plan i program vrtića, a djeca pohađaju i dodatne aktivnosti pripreme za školu. Nakon ručka odlaze u park na igru, zatim u dvoranu na zadatke koji jačaju pažnju - praćenje uputa, dovršavanje aktivnosti i samostalnost. Iz vrtića ističu da im osnovne škole često daju povratnu informaciju da su njihovi vrtićarci dobro pripremljeni za prvi razred.
Roditeljima puno znači i tjedno izvješće: svakog petka dobivaju pregled aktivnosti, uz fotografije i snimke. To je mali detalj, ali u stvarnom životu puno znači.
Kabanice i čizmice nisu “za svaki slučaj”
Boravak na otvorenom ovdje je dio rutine: kabanice i čizmice nisu “za svaki slučaj“ nego standard. Kretanje i svjež zrak tretiraju se kao osnovna dječja potreba, a vanjski prostor kao mjesto gdje se energija “posloži” i gdje se uči kroz doživljaj. U dogovoru s roditeljima, izleti se znaju organizirati i jednom mjesečno, ponekad i izvan županije, kao dio iskustvenog učenja.
Od 1. listopada 2026. ova priča dobiva i međunarodnu dimenziju: provodi se Tradition in Motion (TRIM), Erasmus+ Sport projekt usmjeren na očuvanje kulturne baštine kroz pokret, igru i međugeneracijsko učenje.
Ime koje stoji iza ove priče
Riječki vrtić koji provodi sve navedeno je Dječji vrtić Planet mašte. Kad se sve zbroji, dojam je da se ovdje djetetov dan ne “odradi”, nego gradi odnosima, igrom, kretanjem i učenjem koje je prilagođeno dobi. A to je ono što roditelji najčešće traže kad kažu da žele vrtić koji dijete priprema za život, ne samo za školu.
Kako znati je li to “taj” vrtić?
Ako ste u fazi upisa, najpametnije je vidjeti vrtić uživo: prošetati prostorom, pitati kako izgleda jedan običan dan i obratiti pažnju na sitnice. Kako vas dočekaju? Kako razgovaraju s djecom kad su umorna ili uzrujana? Ima li topline, ali i reda? Ima li osmijeha?
Informacije o upisu i programu možete zatražiti na web stranici ili na adresi Dragutina Tadijanovića 1, 51000 Rijeka. Znatiželjni roditelji mogu zaviriti u vrtić i kroz njihov Instagram i Facebook profil.
![]()
GDPR na radnom mjestu: pogreške koje poslodavci rade – i skupo ih plaćaju
Otkrijte tko stoji iza moćnih strojarskih i termotehničkih projekata
Privredna banka nositeljica Employer Partner certifikata