Znaci da rezimiramo - gospodja ne zna di joj je muz, di su joj djeca, s nikim nije u kontaktu. u dobi kad je mogla imati 45 godina staza ona nema ni 15. Kucu je obnavljala uz pomoc donacija crkve I prijatelja, zivi na socijali a sad trazi I dobrotvora koji bi pripomogao. Dajte me najte.
Dk
Deaktivirani korisnik
22.10.2018.
Uređivanje komentaraOdustani
upravo tak. i takve su sve ove price. ovi drugi cak nemaju nista staza jel su bili poljoprivrednici, onaj jucer izgubio posao kad je poceo rat 91 i do danas nij
e nasao drugi itd.. ona od prekjuce zivi u rupi , djeca o njoj ne brinu, zive vani, drzava joj nudi smjestaj u domu ali oce da im prepise zemlju, ona zemlju neda i cuva je djeci.. ljudi izgleda uopce ne citaju clanke, jel da citaju shvatili bi da su ovi ljudi tu gdje jesu zbog svojeg nerada a ne zbog toga ko je na vlasti, jedina vlada koja bi ovima pomogla bi bila neka kaj bi uvela plaće za sjedenje na fotelji i gledanje sapunica
Prikaži još ↓
Drago.R.- Triumph
22.10.2018.
Uređivanje komentaraOdustani
Pretpostavit cu da obojica nemate vise vise od 30 godina i da ste rodjena i zivite NE bas preblizu Banovini. Ili da niste bas precesto tamo bili. Ukratko, pretp
ostavit cu da ste iz tih razloga neinformirani. Kao i svi koji su vam dali pluseve. Dubica - Sisak, udaljenost otprilike 60 km. Posla u Dubici i okolnim selima i prije nije bas bilo previse. U Sisku je sva industrija a s njome i svi prateci kooperanti bili unisteni i upropasteni vec i prije 2000te (to je najmanje 18 g staza plus rat). Znaci najblize mjesto gdje je bilo kako tako posla bio je Zagreb, udaljen nesto manje od 120 km. Prodaja imovine tamo, i seljenje u Zagreb, tesko. To je tad vec bilo turbulentni teren koji je ubrzo postao ratno podrucje, i cjene nekretnina su bile bagatela (nisu bile Bog zna kakve ni za juge) Prodaja imanja i kuce tam i seljenje u Zagreb? Skoro pa nemoguce.. Jedino sto je mogla, bilo je napustiti kucu, i rodni kraj jos prije 1991. i zaputiti se u Zagreb i dalje. Zasto nije, to sam Bog zna.... Isto se otprilike odnosi i na onoga iz Kostajnixkog Majura. Vas 2. Pretpostavljam da ste Katolici i kao takvi da ste culi ono; "nemojte suditi da istim sudom ne bi bilo sudjeno vama". A Hrvatska ne samo da je jos daleko od izlaska iz krize, nek se ona jos samo more pojacavati. I Firme zatvarati. Danas Uljanik, sutra Petrokemija,,,, a preksutra ko zna koje.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
22.10.2018.
Uređivanje komentaraOdustani
Drago.n Triumph moto: Zaista ne sudim nikome i žao mi je ljudi kad žive siromašno. Gospođa nije lijena, jer da jest, ne bi sama sadila povrće, to je naporan po
sao za bolesnika. Ali, ne biti u kontaktu sa vlastitom djecom i ne znati gdje su... to mi je, moraš priznati, malo neobično.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
23.10.2018.
Uređivanje komentaraOdustani
"Ne biti u kontaktu s vlastitom djecom i ne znati gdje su" - prije je pretužno, nego neobično, i za to nikad ne bih okrivio ovu majku.Moguće je, naime, da ona d
oista ne zna gdje su joj potomci, ali oni itekako znaju gdje je ona! Postali smo surov, bezosjećajan svijet...pohlepa i gramzivost naši su stvarni vladari.
Prikaži još ↓
beebee
23.10.2018.
Uređivanje komentaraOdustani
Drago.n Triumph moto@ podrijetlom sam iz grada nedaleko Siska I jako dobro znam kako stvari stoje tamo. Imam nesto vise od trideset I gle cuda vise staza nego g
ospodja. Taraba@ djecu je ona odgajala ili vukovi?
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
23.10.2018.
Uređivanje komentaraOdustani
Otkud tolika potreba svaljivati krivicu na ljude čiji život ne poznajemo, osim iz nekoliko redaka šturog članka? Zašto je lakše odgurnuti i pljunuti, nego razum
jeti, suosjećati? Zar su doista sve majke krive za ponašanje svoje odrasle djece? Predlažem da ubuduće umjesto ubojica, silovatelja i lopova zatvaramo njihove stare roditelje! Znamo, dakle, tko je kriv, ni sudovi nisu potrebni.
Prikaži još ↓
beebee
23.10.2018.
Uređivanje komentaraOdustani
Napokon si na tragu Taraba, nisu sve ali vecina jesu. No nije potreba nego iskustvo koje proizlazi iz gotovo dva desetljeca rada sa ljudima. A sto se tice ovakv
ih clanaka, kao I sav ostali modus operandi gotovo svih ljudi koje srecem - uvijek su svi drugi krivi samo oni ne. Oni su naime uvijek posteni, vrijedni, marljivi...samo sto ja vise ne vjerujem u bajke. Cekam dan kad ce netko biti covjek pa reci - zajebo sam.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
23.10.2018.
Uređivanje komentaraOdustani
TARABA_5: Da, pretužno je, ali iz članka se ne može zaključiti da je gospođa zbog toga nešto jako tužna. Ne, roditelji nisu uvijek krivi za ponašanje svoje djec
e, ali vrlo često jesu, ako su ih odgajali sa popustljivom ljubavlju i naučili ih da sve trebaju dobiti, a ništa dati. Takvi, kad više ne mogu dobiti sve, obično pobjegnu.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
23.10.2018.
Uređivanje komentaraOdustani
Dajte najte...iz članka se ne može zaključiti ništa osim da bi joj dobro došla pomoć, a pogotovo "da je nešto jako tužna"! Ne treba naricati, da bi pokazala što
joj je na srcu...za svrhu članka dovoljno je rekla - ne zna gdje joj je bivši muž (a zašto bi trebala znati?), sa djecom nema kontakte.Dovoljno za onoga tko želi pomoći, nedovoljno za one koji ionako pomoći neće, ali će tražiti otegotne faktore kao opravdanje za taj stav. Naravno da obiteljski odgoj i okruženje bitno određuje neka ponašanja, posebno u mladoj dobi, ali sa zrelošću čovjek uglavnom izgradi svoje vlastite poglede na život, i potpuno odbacuje naslijeđene, ako ih ne želi nastaviti. Inače nije zreo, niti će ikad biti. Što god bilo u ovoj obitelji, ne trebamo dubinski analizirati,zapravo nagađati, nego prihvatiti izrečeno...i pomoći, ili ne pomoći.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
23.10.2018.
Uređivanje komentaraOdustani
TARABA_5: Kad je čovjek zainteresiran za ljudske sudbine, razmišlja o njima i uči iz njih. Nije svako razmišljanje o razlozima zbivanja zlonamjerno. Meni kao na
jbolja pomoć ovoj gospođi izgleda povratak njene obitelji. Možda bise mogle pronaći njene kćeri? Nije rješenje jednokratna novčana pomoć, nego trajna briga i skrb. Ona je bolesna osoba. Žao mi je kad je čovjek spreman ispotiha suditi, a da i ne zna što druga osoba misli. Zašto smatraš da ljudi koji promišljaju o gospođinoj pbiteljskoj situaciji nemaju namjeru pomoći? Misliš da je samo materijalna pomoć nekakva pomoć? Što misliš, je li bolje čovjeku kupiti ribu, ili ga naučiti loviti ribu? Govoriš o otegotnim faktorima? Vrlo jednostavno, poslati jednokratnu novčanu pomoć i zaboraviti osobu. Odakle ti znaš koja je svrha članka? Ti si ga pisao? Možda je svrha članka da ga gospođine kćeri pročitaju i vide da su potrebne majci? Pomoći...ili ne pomoći? Što je pomoć?
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .