Vučjak izgleda opasno, no otrov mu nije poguban za ljude

Bio je poveći primjerak. Nismo ga htjeli rukama dirati, jer zna dobro ugristi. Supruga i kćer su se poigrale s paukom s vlati trave koju je on nogama i kliještima grickao i hvatao. Kako god, ostavila je veliki dojam na nas,  rekao je čitatelj koji je snimio istarskog tarantulu, i mao je pravo. Riječ je o vrsti pauka koji je autohtona u Hrvatskoj - latinskog naziva Hogna radiata, a u narodu ga još zovu i pauk vučjak jer svojim lovom podsjeća na vuka. 

- On ne plete mrežu da bi ulovio plijen. On ga napada, lovi, bilo iz zasjede ili trči za plijenom, a jede sve što može uloviti - skakavce, muhe, čak i druge pauke, kornjaše - rekao nam je Luka Katušić, diplomirani inženjer biologije u Hrvatskom zavodu za zaštitu prirode. 

Ženka mlade nosi na leđima, odnosno zatku. Živi u rupi na čiji ulaz ispreplete mrežu kao zaštitu. Danju miruje, a po mraku se hrani, odnosno lovi. Pauk vučjak je jedna od četiriju sličnih vrsta koje žive u Hrvatskoj. Životni vijek u prirodi im je jednu sezonu a u zatočeništvu, odnosno kao ljubimci, mogu poživjeti dvije pa i više godina. Otrov mu nije otrovan za ljude, ali je njegov ugriz neugodan. 

Iseljenici su u Ameriku sa sobom ponijeli i naziv za pauka, tarantula, koji je kasnije prevladao za tamošnje pauke. Naziv  potječe još iz srednjeg vijeka od pauka vučjaka Lycosa tarentula koji je prvi dobio taj naziv po gradiću Taranto u sjevernoj Italiji, u kojem je nastao i ples Tarantella. Naime, crna udovica ugrizla bi ljude, a oni su mislili da ih je ugrizao tarantula. Plesali su zbog vjerovanja da liječi otrovni ugriz. Čak je i djelovao, jer bi plesom čovjek podizao temperaturu tijela koje bi smanjilo utjecaj tog otrova te bi olakšavao bolove.