Ribar Stipe Lukšić (78): Ribe su nam same uskakale u čamac

Kad u gradu Visu pitate tko je najveći ribar među njima, svi jednoglasno kažu - Biljka. A iako je na moru proveo 65 godina, 78-godišnji Stipe Lukšić skromno ističe da to više nije tako jer on već godinu dana zbog zdravlja ne ide u ribolov. No više od pola stoljeća je čamcem, što na vesla, a kasnije na motor, išao na ribu te živio od ulova.

Počeo je s ocem u 5. razredu osnovne škole. Bolje rečeno, kad su ga izbacili iz škole. Od tada su on i otac svaki dan s dva čamca na vesla išli u ribolov. 

- Otac je plovio na brodu od 6 metara, s kojeg se lovilo mrežom, a ja sam na manjem od četiri metra lovio udicom zubace i gofove - pojašnjava Biljka, koji na pitanje odakle mu taj neobični nadimak odgovara:

- To nisam pitao ni oca ni djeda, jer su tako i njih zvali. Jednostavno u nas Višana nadimak se prenosi s generacije na generaciju, tako da sugrađane znamo samo po nadimku.

Foto: Željko Rukavina/24sata

A burnu mladost obilježio je pokušaj da od vojne obaveze 1953. pobjegne u Francusku. No poznanik ga je “cinkao” pa je umjesto u Francuskoj završio na Golom otoku. U željenu je zemlju ipak stigao 1957. i tamo ostao nešto više od četiri godine.
Avantura u Francuskoj završila je početkom 60-ih prometnom nesrećom u kojoj je izgubio nogu, no to ga nije spriječilo da po povratku na Vis kupi motor za brod i nastavi se baviti, kako sad kaže, najljepšim poslom.

Ni plastična proteza mu nije smetala da bude uspješan ribar. U inozemstvu je naučio neke tajne ribarenja koje su u Visu još bile nepoznate. Počeo je na udice stavljati mamce i uvijek se vraćao iz ribolova s punim kašetama. Kaže da je između 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća okolica Visa bila puna riba. Doslovce su uskakale u čamac, govori Stipe.  

- Rekord je bio gotovo 200 kg. Na udicu sam ulovio 27 zubataca i devet gofova. Trebalo je malo razmisliti i koristiti živi mamac i riba je bilo ko u priči - govori nam uz smijeh Biljka dok lagano pije bevandu. Uglavnom se riba prodavala u Splitu jer je u Visu ribari nisu imali kome prodati. 

- Danas nema reda na moru, svi love i kad bi trebalo biti zabranjeno, kad je riba u ikri. Nema podmladaka i zato su sad mreže više prazne nego pune. Izlovilo se jer se za potrebe tvornice u Komiži vadila riba mrežama na vagone. Sin, koji je, kao i ja, ribar, sad je na Palagruži, ali vjerujem da će ulov biti skroman jer ribe nema - govori nam ribarska legenda grada Visa, za koju baš svaki sugrađanin ima lijepu riječ.