Hmmmm...Interesantno, zivim ovdje (u Kanadi) vec jako dugo, a nemam bas taj osjecaj da "cvjetaju ruze". Da, radim 15,16 sati dnevno, placena sam samo 8 i to kao manager, vjerovali ili ne (ostalih 7-8 sati moji manageri kazu ide "u rok sluzbe", kako bi se to kod nas reklo. Dio je mog posla da budem "dedicated". SUPER! Je li tako? Da ne pricam o kanstantnom strahu o gubljenju posla (dvoje djece itd...), neprestane prijetnje ako ne postignes odredjeni maximum koji se od tebe trazi. Usput, moj suprug je ostao bez posla nakon 5 godina rada u jednoj kompaniji gdje je postigao maximum u mjesecnom dohodku, dakle "bossovi" su trazili "dlaku u jajetu" da mu daju otkaz da bi mogli primiti nekoga drugog kome ce opet za isto radno mjesto ponuditi puno manju placu (posto je to ovdje uvijek tajna koliko netko zaradjuje...o tome se ne prica niti sa najboljim prijateljima na poslu). Moj suprug trazi posao u svojoj struci sada vac dva mjeseca. Na razgovorima su mu do sada odgovarali da je prekvalificiran ("overqualified") i da ga NE MOGU platiti TAKO PUNO. I sta sada? U godinama kojima jesi (preko 40), treba se vracati "studentskim" poslovima? Pa cak i moje dijete koje trazi bilo kakav posao preko ljeta, McDonald's ili slicno, ne moze naci bez dobre veze. Eto, to vam je kanadska stvarnost, dragi moji! Inace, prelijepa zemlja, prelijepa priroda, puno, puno namjestenih osmjeha. Da li zelite jos da vam pisem o radnim odnosima? O ljudima koji dolaze sa svih strana svijeta, da ne kazem "sa drveca" gdje su zivjeli, pa onda sve nas druge poistovjecuju vrlo cesto s njima. A najbolje je kada me pitaju odakle sam, odgovaram "Croatia", a onda protupitanje "Russia"?