'Amy je mogla natjerati svakog da povjeruje u njenu glazbu...'

Nikad ne bih mogla otpjevati ništa što nisam sama proživjela. Moram biti na tom mjestu, osjetiti taj miris i vidjeti te boje. Sve se to mora uvući u moje srce da bih o tome pjevala – govorila je Amy Winehouse, Židovka iz sjevernog Londona koju zahvaljujući tom stavu i nije trebalo osobno poznavati da biste sve znali o njoj. 
Amy je život dokumentirala u pjesmama koje je, naravno, pisala sama, baš kao što ih sama znala i skladati. Stihove njezinih pjesama danas proučavaju studenti na prestižnom sveučilištu Cambridge.

Sve su zvijezde htjele imati duet s Amy

Uspoređivali su je s najvećim legendama jazza svih vremena: Billie Holiday, Ellom Fitzgeradld, Dinah Washington...a neki od onih koji su tu sličnost primjećivali i sami su živuće legende poput velikana jazza Tonnyja Bennetta, kojem se divio i sam Frank Sinatra.
- Od svih suvremenih umjetnika s kojima sam radio, Amy je bila najbolja. Bila je talent kakav se rijetko rađa – rekao je Bennet koji je bio potpuno očaran Britankom i njenim moćnim vokalom - kontraaltom. Tako je, baš kao i mnoge zvijezde, u jednom trenu poželio zapjevati s talentiranom Amy i to je ostvario. Njihov duet 'Body and Soul' zaradio je Grammyja. 

Za duet ju je molio i Prince i pjevačica je na to pristala, a onda je rekla 'da' i Rollingstonesima, The Specialsima te poznatim američkim reperima Mos Defu i Nasu. 
Bob Dylan priznao je da je veliki obožavatelj njene glazbe i da je s njenom smrću sa zemlje otišla zadnja prava individualka koja je bila preostala. 

Sa 16 zvučala kao da je već proživjela cijeli svoj život

Gitarist The Rolling Stonesa, Keith Richards, rekao je da je Amy jedina suvremena pjevačica čiju glazbu sluša, a slavni roker Bryan Adams napisao joj je pjesmu. Adele je otkrila da joj duguje cijelu svoju karijeru. 

Winehouse je uz sve to, već sa 16 godina primljena u Nacionalni jazz orkestar, iako je dobna granica za stupanje u tu cijenjenu instituciju bila 18 godina.
- Pitao sam je da izabere četiri jazz pjesme i otpjeva ih. Kad je otvorila usta, nisam mogao vjerovati. To je bilo savršeno. Bila je najbolji ženski vokal kojeg sam ikad čuo. Već sam tad znao da će biti megazvijezda – rekao je ravnatelj orkestra Bill Ashton, u dokumentarcu The girl done good. U istoimenom dokumentarcu glazbeni urednik na BBC-u Robert Elms, tvrdi da je Amy zvučala kao netko tko je već proživio cijeli svoj život te kako nikako nije mogao dokučiti kako je to moguće.

Jazz se u njenjoj obitelji slušao naraštajima

- Dok je izvodila obrade nekih pjesama, to je zvučalo kao da su njene vlastite pjesme. Čak i  ako je pjesma bila napisana prije 100 godina i to za nekog drugog, zvučala je kao da  govori upravo o njoj. To je bila autentičnost. Tu kvalitetu posjeduje tek nekoliko izvođača u svijetu. A ona je to imala. Mogla je natjerati svakog da povjeruje u njenu glazbu – rekao je Elms za pjevačicu u čijoj se obitelji jazz slušao naraštajima. 

Glazbenici koji su s njom surađivali tvrde da je upravo Monk bio taj prema čijim je pijanističkim improvizacijama učila pjevati, proučavajući ton po ton kojeg je odsvirao. Kasnije su na njenu glazbu i izgled utjecale ženske grupe koje su bile popularne 60-ih godina prošlog stoljeća, što je dalo posebno notu njenom drugom i ujedno zadnjem albumu 'Back to black' koji ju je lansirao u zvijezde. Do danas je prodano preko 20 milijuna primjeraka tog albuma. 

Svirala je nekoliko instrumenata: klavir, gitaru, bubnjeve i trubu, a miksala je razne stilove poput jazza, soula, Bluesa, r&b-a i hip hopa. Probila se već s 19 godina debitantskim albumom Frank koji je ostvario platinastu nakladu i nagradu Mercury Prize. Kasnije je bila plaćena milijun dolara po koncertu. Jedina osoba koja nikad do kraja nije uspjela pojmiti prave proporcije svog izuzetnog talenta, bila je sama Amy. 

Nikad nije mogla gledati sebe kako nastupa

Njen tjelohranitelj Andrew Morris, ispričao je kako su par dana prije njene smrti zajedno na YouTubeu gledali njezine nastupe.
- Mislim da joj je to možda bio prvi put u životu da je gledala takve stvari. Nikad nije mogla gledati sebe kako nastupa. Bilo joj je nelagodno. Tog dana ipak je odlučila baciti pogled na svoj rad i nakon nekog vremena rekla mi je: "Stari, pa ja zbilja znam dobro pjevati". Bio sam šokiran i ozbiljan. Odgovorio sam joj: "Bome, ti znaš vraški dobro pjevati, mila. Potpuno si u pravu". Pitao sam se, kako je moguće da netko tko je u kratkom vremenu postigao svjetsku slavu i osvojio ni manje ni više nego pet Grammyja u samo jednoj noći, još uvijek nije siguran u svoj rad - rekao je Morris koji je često znao reći da su on i Amy imali odnos poput brata i sestre.

Upravo su Amyina nesigurnost, sramežljivost, hipersenzitivnost i krhkost, bile najčešće riječi kojima su je opisivali njezina obitelj, prijatelji i svi koji su je dobro poznavali. Dok je u medijima punila stupce svojim skandaloznim ponašanjem, tučnjavama, razbijanjem, opijanjem i životom na rubu smrti, njena majka Janis Winehouse u svojoj knjizi piše da je Amy sve do svoje smrti, najradije sjedila tati Mitchu u krilu cuclajući palac poput bebe.

A o Amynoj nesigurnosti kaže: "Njezina visoka punđa postajala je iz dana u dan sve višlja, a crne linije tušem preko kapaka sve deblje, a sve kako bi prikrila svoju nesigurnost. To je bila maska iza koje se htjela sakriti, obrambeni mehanizam da prikrije svoju ranjivost". 

'Sve što pojedem povratim'

S druge strane, gotovo da ne postoji intervju u kojem je prijatelji nisu opisali kao iznimno inteligentnu s nevjerojatnim smislom za humor. Međutim, zbog svoje osjetljivosti i manjka samopouzdanja, Winehouse se teško nosila s nedaćama koje su je sustigle još kao djevojčicu, a kasnije se zbog slave samo našla u začaranom krugu. Jedini izlaz vidjela je u porocima, hrpi droge i alkohola. Razvod roditelja kojeg je pjevačica teško primila dok je imala 12 godina, bio je svojevrsni početak Amyne muke. Odveli su je kod psihijatra koji su ustanovili da pati od depresije i pripisali joj ozbiljnu količinu antidepresiva. Tada su počeli i njeni problemi s ishranom. 

- Sve što pojedem, povratim – rekla im je Amy, ali oni su mislili da je to samo prolazna faza buntovne tinejdžerke, kako su priznali Asifu Kapadiji u dokumentarcu Amy koji je osvojio Oscara. Međutim, bila je to bulimija od koje je patila do svoje smrti i koja ju je uništavala skupa s porocima, ali i slavom. 

- Kad bih postala stvarno slavna, ne znam kako bih to podnijela. Ne bih se s time mogla nositi i vjerojatno bih poludjela – rekla je Amy još na početku svoje karijere, vjerujući tada da je stvorena za nastupe pred malo ljudi u skučenim klubovima. Kasnije će, nakon ekspresnog uspona i ostvarenja noćne more time što je postala slavna, zavapiti: "Sve bih dala samo da se mogu vratiti na početak, da mogu prošetati ovom istom ulicom, a da me nitko ne proganja". 

Droga je bila njezin bijeg od stvarnosti

Osim tereta slave, Amy je izjedala i ljubav. Godinama je prekidala i mirila se s Blakeom Fielderom Civilom, također teškom ovisniku o drogama s kojim je bila u braku dvije godine. 

- Osjećam da će me ova ljubav na kraju ubiti Ray Ray – rekla je prijatelju, a sve je zabilježeno u dokumentarcu Amy. Njihova turbulentna veza i sva bol koju je tad osjetila opjevana je u 'Back to Blacku'. Droga je bila njezin bijeg od stvarnosti. 

- Uzimala je drogu kao netko tko želi nestati s lica zemlje - rekao je njen prijatelj - reper Mos Def. Na kraju je stvarno nestala. 

Amy Jade Winehouse, umrla je 23. srpnja 2011. godine u svom stanu, u popularnoj londonskoj četvrti Camden, sa samo 27 godina. Otrovala se alkoholom.

- U našoj kulturi uobičajeno je misliti da izvanredna umjetnost dolazi od ljudi koji žive na rubu i jako pate. I da, s Amy se činilo da je stvarno tako. Neki steknu odlučnost da s ruba prijeđu na sigurno mjesto. Nažalost, u Amy nikad nisam vidio tu odlučnost - rekao je župnik Mairt Hanley iz irskog ribarskog mjesta Dingle u čijoj je crkvi Amy po mnogima ostvarila jedan od svojih najboljih nastupa i to još na početku slave 2006. godine.