Bila je sramežljiva, a postala je legenda hrvatskog glumišta...

Diva hrvatskog glumišta Ana Karić preminula je iznenada u 74. godini u Zagrebu prije točno tri godine. Nazivali su je jugoslavenskom Jeanne Moreau i Monicom Vitti zato što je predstavljala modernu urbanu ženu kakve su se tad viđale po francuskim i talijanskim filmovima. Napustila nas je pripremajući predstavu 'Dezerter' u Teatru &TD, redatelja Saše Božića, nastalu po romanu 'Kiklop' Ranka Marinkovića. Trebala je utjeloviti Maestra, kojeg su do tad glumili samo muškarci.

Gluma je bila njezina najveća ljubav

Trebala se roditi u Rijeci gdje su joj živjeli roditelji, no majka je otišla u svoj rodni kraj pa se Ana, sasvim slučajno, rodila u Perušiću u Lici 13. svibnja 1941. Obitelj je preselila u Zagreb kad joj nije bila ni godina dana. Akademiju za kazališnu umjetnost završila je 1963. u Zagrebu. Iako je predala molbe i za Pravni i Filozofski fakultet na kojem je željela studirati jezike, pobjedila je ljubav prema glumi.

- Da, namjerno sam odabrala glumu, ali ne znam da li i svjesno. Otac se nije slagao s izborom moga glumačkog poziva, ali ujutro prije upisa pobunila se majka i rekla mu: 'Pusti je, neka bude što bude'. Nisam požalila što sam otišla u glumice jer sam izabrala posao koji volim raditi. Svaki put kad idem na predstavu, ja sam sretna. Ali, moram vam reći da sam se tijekom studija na Akademiji teško snalazila. Bila sam strogo odgajana, iskompleksirana i sramežljiva. I nisam bila sjajan student. No od moje generacije danas se jedino zna za Borisa Dvornika i mene. Kad sam bila na drugoj godini studija, snimila sam dva filma, doduše, s velikom unutrašnjom mukom. Onda se pojavio Fanelli koji me vodio iz uloge u ulogu - prisjetila se glumačka diva početkom osamdesetih. Na Akademiji su je uveravali kako ima čudan glas, no ispostavilo se kako je upravo glas njezin najveći adut.

Uloga života

Karijeru je započela u kazalištu Komedija gdje je bila angažirana tri godine, nakon čega je odlučila otići u slobodne umjetnike. U to vrijeme snimila je i pet filmova te se počela pojavljivati na televiziji.

- Taj odlazak iz kazališta bila je neka mladenačka hrabrost, čin o čijim posljedicama tada nisam ni razmišljala. Tek sam kasnije shvatila koliko je to sve bilo hrabro i neizvjesno - izjavila je svojedobno.

Posljednu filmsku ulogu ostvarila je 2012. u filmu Igora Mirkovića 'Noćni brodovi', uz slovenskog kolegu Radka Poliča s kojim je već surađivala na predstavi 'Julije Cezar' u kojoj je igrala njegovu ženu. Utjelovila je Helenu, postariju damu koja se bezglavo zaljubi u staračkom domu i zbog ljubavi kreće u posljednju životnu avanturu. Svojom interpretacijom oduševila je publiku i kritiku, a upravo za tu ulogu dobila je Zlatnu arenu na 59. filmskom festivalu u Puli.

- Ana Karić očaravajuće se preobražava od umorne i poražene umirovljenice u ženu u kojoj se još jednom razgorio zanos ljubavi, i to čini s velikom glumačkom snagom i manirom istinske dive - obrazložio je žiri svoj odabir.

Pogodila ju smrt supruga Ivana

Smatrala ju je filmskom ulogom života i neočekivanim Božjim darom. Godinu prije toga ostala je bez supruga, odvjetnika Ivana Thura, s kojim je u braku bila 49 godina, te su dobili sinove Tomu i Petra. Zajedno su bili od njezine šesnaeste, a udala se kad joj je bilo dvadeset. Suprugovu smrt teško je podnijela.

- Kad je otišao, u ormaru sam našla veliki komad platna i od njega ručno sašila jednu torbu. Nikada prije nisam šivala niti sam imala želju za tim. Onda sam kupila boje za tkanine i oslikala je. Poslije sam nabavila još tkanine i, jednu za drugom, sašila 27 torbi. Trajalo je danima, ne znam koliko točno, bila sam potpuno izgubila pojam o vremenu. Poslije sam shvatila da je to bila neka vrsta terapije - otvorila se Ana u jednom intervjuu.

Dobila nagradu Fabijan Šovagović 

Karić je bila filmska, televizijska i kazališna glumica. U pola stoljeća karijere igrala je u filmovima Krste Papića, Ante Babaje, Nikole Tanhofera, Zvonimira Berkovića i drugih. Glumila je u filmovima 'Carevo novo ruho' (1961.), 'Pustolov pred vratima' (1961.), 'Slučajni život' (1969.),  'Živi bili pa vidjeli' (1979.), 'Tajna Nikole Tesle' (1980.), 'Krhotine - Kronika jednog nestajanja' (1991.), 'Pont Neuf' (1997.), 'Infekcija' (2003.) i brojnim drugim. 

Mlađa publika zasigurno je najviše pamti po ulozi psihijatrice u seriji 'Na terapiji'. Ostvarila je preko 60 uloga na filmskom platnu i malim ekranima. Nagradu Fabijan Šovagović za poseban doprinos glumaca hrvatskom filmu primila je 2010., a dobila je i nagradu hrvatskog glumišta za glumačko ostvarenje u radio drami za 2004./05.

Umrli na isti dan

Ana Karić i Boris Buzančić bili su prijatelji od 1961. kad su zajedno snimali filmove 'Carevo novo ruho' i 'Pustolov pred vratima'. Otad su zajedno igrali u više od 500 predstava. Oboje su umrli 9. listopada 2014.. Glumac i zagrebački gradonačelnik preminuo je u 85. godini u Zagrebu od posljedica moždanog udara.

Nikad nije imala blokadu ni zaboravila tekst

Trema prije predstave za nju je predstavljala bolju koncentraciju i ponekad joj je bilo zaista teško podnijeti osjećaj prije izlaska na scenu.

- Prestat ću glumiti onoga dana kad izgubim tremu. Što sam starija i što više glumim, to je i uzbuđenje sve jače - rekla je.

Dodala je kako je nekoć bila nepovjerljiva prema sebi i uvijek bi pronalazila milijun različitih rješenja od kojih bi joj svako djelovalo banalno. Dugo bi joj trebalo da postigne ono što je redatelj tražio od nje.