'Danas se na Eurosongu ne procjenjuje uhom nego okom'

Nekadašnji Eurosong pamtim kao viteške borbe u kojima je sve bilo pošteno. Danas se više ne procjenjuje uhom nego okom. Kao da je sve postalo važnije od pjesme, rekao je Rajko Dujmić (63).

POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:

Pokretanje videa...

01:13

Video: 24sata/pixsell

Skladatelj je tri puta sudjelovao na natjecanju, a 1990. je, zahvaljujući pobjedi pjesme 'Rock Me', doveo Eurosong u Zagreb.

- Nismo tada otvorili Eurosong i to mi je bilo jako, jako teško. Ne razumijem taj jal, da nam je netko takvo što ukrao, kakve je mogao imati koristi od toga? Išli smo do organizatora i on je provjerio u pravilniku. Zaista ne postoji odredba prema kojoj pobjednik mora otvoriti natjecanje. Tada je ravnatelj bio Radman, ali sumnjam da je on to zabranio. Ne želim znati tko je krivac jer nema ništa od toga. Uzeo mi je nešto nepovratno - rekla je Emilija Kokić (49).

Ni za Rajka Dujmića u Lisinskom nije bilo mjesta jer se bina morala produžiti pa su izbacili prvi red. Rajko tako nije bio na službenom dijelu Eurosonga u Zagrebu.

- Čovjek iz organizacije Eurosonga prišao mi je poslije i rekao: ‘Aaa, vi ste taj jedini skladatelj u povijesti Eurosonga koji nije došao po nagradu’ - priča Dujmić. Na dan kad su 1989. Emilija Kokić i grupa Riva u Lausannei zastupali Jugoslaviju i pjevali 'Rock Me', Novi fosili imali su nastup u njemačkom Wuppertalu.

- Na kraju pameti nije mi bilo da bismo mogli pobijediti. U nekom trenutku došao mi je Vladimir Kočiš Zec i rekao: ‘Hvala ti što si uspio’ - kaže Rajko. Imali su, dodaje, dvije demo snimke. Prvu je otpjevala Vlatka Pokos (48), ali je bila maloljetna pa nije mogla na Eurosong. Dujmić je Rivu čuo u Zatonu, bili su bend s terase i zvali se Pasage. Ponudio im je pjesmu.

- S 20 godina i nikakvim iskustvom željela sam samo ne osramotiti se. Ispočetka je bilo zabavno pratiti glasovanje i trudila sam se biti u toku, no kad smo počeli dobivati 12 bodova, kao da mi se mozak isključio, bilo je to previše za mene. To je potrajalo jer sam nakon proglašenja, ničim izazvana, počela pjevati na engleskom. Od tolike količine radosti i veselja pogubio mi se dio filma - rekla je Emilija Kokić. Pamti i povratak u Zadar.

- Čast je to kakvu rijetki dožive. Kolona automobila je bila od zračne luke do centra Zadra, jedva smo se uopće i probili - priča Emilija i ne skriva da su joj Eurosong, 'Rock Me' i Rajko Dujmić promijenili život.

Dujmić je s eurovizijskim nastupima krenuo 1987. Pjesmom 'Ja sam za ples' Fosili su bili četvrti. Za nastup su se pomno pripremali. Miksali su u Švedskoj, u studiju Polar Music, u kojemu su nastajali i ABBA-ini hitovi.

- Pokojni Slobodan Momčilović Moka svirao je na kruzerima s Björnom Ulvaeusom. Nisam bio zadovoljan kako smo to napravili doma i Björn nam je dao studio - prisjetio se Dujmić.

'Ja sam za ples' se odlično plasirala, a skladatelj kaže kako bismo bili i treći da žiri bivše države nije baš Njemačkoj dao 12 bodova te time sam sebe spustio za jedno mjesto. Slobodno vrijeme tijekom boravka u Bruxellesu pamti i po obilasku Gradske vijećnice i Kraljevskog vrta u kojemu je Kočiš Zec ljubio pitona. Nakon povratka iz Belgije u Zagrebu se nisu zadržavali, nego su produžili na koncert u Livno. Samo tri godine prije Vlado Kalember (65) i Izolda Barudžija (55) pjevali su 'Ciao, amore' i u Luksemburgu bili 18.

- Tih godina Eurosong je više bio kao Prvi pljesak Europe nego značajan festival. Mnoge zemlje nisu ni prenosile Eurosong. Italija je, na primjer, sudjelovala, ali nije prenosila - kaže Vlado. Prije nastupa s Kalemberom, Izolda je sa sestrom Eleonorom pjevala prateće vokale u pjesmi 'Džuli' Daniela Popovića (62).

Bivša zemlja je te 1983. bila euforična jer je Daniel, osim što je osvojio četvrto mjesto, zaludio skandinavske zemlje zaraznim hitom koji mnogima i danas predstavlja sinonim za Euroviziju. Veliki uspjeh i desetke tisuće fanova imala je Tatjana Matejaš Tajči (47) dok je 1990. pjevala 'Hajde da ludujemo'. Za najveće slave i popularnosti Tajči je ostavila sve i sreću potražila u Americi.

- Istodobno sam bila i sretna i tužna. Bila sam na vrhu svijeta, a tako jako usamljena. Na pozornici sam bila snažna i radosna, živa i povezana s publikom i ljubavlju. Tada nisam znala da postoji i drukčija Tajči - rekla je pjevačica, koja se u Americi okrenula duhovnoj glazbi i obitelji. Zasnovala je obitelj i pjevala po crkvama, a narančastu haljinicu u kojoj je pjevala u Zagrebu, rekla je, čuva i danas iako je više ne može odjenuti. Osamostaljenjem Hrvatske ondašnja 'čelična lady' HRT-a Ksenija Urličić (78) lobirala je da čim prije postanemo zemlja članica Eurosonga.

- Bili smo članice EBU-a, ali ne i članice Eurovizije pa smo morali na prednatjecanje u Ljubljanu. Postigla sam da se među tri nove članice uvrsti Hrvatska. Velik je to bio uspjeh koji je prošao nezapaženo. Šanse su nam bile minimalne. Slovenija nam je bila odličan domaćin, a BiH u to vrijeme simbol žrtava rata. Bilo je gotovo nemoguće da i treća zemlja bude iz bivše Jugoslavije. Uspjela sam. To je bio početak mog uspješnog lobiranja svim sredstvima. Upotrijebila sam sav svoj šarm, znanje, umijeće, znanje jezika, apsolutno sve da to ostvarimo - kaže Urličić.

U njezino su se vrijeme visoka mjesta na Eurosongu podrazumijevala. Njezin pobjednički niz počeo je 1995. kad su Magazin i Lidija Horvat Dunjko s 'Nostalgijom' bili šesti. Sljedeće, 1996. godine, Maja Blagdan (49) otpjevala je 'Svetu ljubav' Zrinka Tutića i u Oslu zasjela na četvrto mjesto. I Danijela Martinović (46) je briljirala. S 'Neka mi ne svane' bila je peta, a samo godinu poslije u Izrael je s 'Marijom Magdalenom' putovala Doris Dragović (57).

- Kad sam prvi put čula ‘Mariju Magdalenu’, rekla sam: ‘Ovo će pobijediti’, a bilo je 300 pjesama koje smo preslušavali. Pjesmu su smišljeno minirali jer se Eurosong 2000. na prijelazu stoljeća nije mogao održati u maloj zemlji poput Hrvatske. Te godine ‘Marija Magdalena’ je bila najbolja pjesma - govori Ksenija.

'Kad zaspu anđeli' pjesma je kojom je Goran Karan (54) 2000. predstavljao Hrvatsku 2000. i bio deveti. U Stockholmu je bilo više od deset tisuća ljudi u Areni i sto milijuna televizijskih gledatelja.

- Trenutak je to kad nadrastaš osobnu karijeru, sve što donosiš svojim imenom i postaneš pjevač u nacionalnom dresu - rekao je Karan. To je bio zadnji plasman koji je Hrvatska imala među prvih deset.

Lolu Novaković, koja je umrla prije dvije godine, 60-ih su tražili posvuda po svijetu. Na Eurosongu 1962. pjevala je skladbu Jože Privšeka i Drage Britvića 'Ne pali svetla u sumrak' i bila četvrta. Eurosong joj je već sljedeće godine priskrbio šestomjesečnu turneju po Japanu, gdje je nastupila u 40-ak TV emisija. Već 1964. bila je prva na međunarodnom festivalu zabavne glazbe u Rimu pjesmom Duška Vidaka 'Ulica četiri fontane'.

Lola je karijeru počela graditi 1957. nastupima s Đimijem Stanićem u beogradskom lokalu Stambol-kapiji. Tu ju je zamijetio istočnonjemački menadžer i pozvao da s Ivom Robićem pjeva na Leipziškom sajmu kao predstavnica Jugoslavije.

U Njemačkoj je snimila i prvu ploču. Od kraja 1958. pjevala je po noćnim barovima tad mondenog Beiruta. Jednako zapažena u svijetu bila je i Korni grupa, koja je na Eurosongu 1974. pjevala 'Moju generaciju'. Zapazio ih je menadžer Pink Floyda i ponudio im da budu predgrupa Floydima na 47 koncerata američke turneje.

- Za talijansko tržište napravili smo LP ploču ‘Not An Ordinary Life’. Čovjek ju je slušao i nije mogao vjerovati da smo bend iz Jugoslavije. Onda je doznao i za prvu nagradu koju smo dobili u Montreuxu. Odbili smo ugovor jer smo već imali dogovoren nastup na ‘Vašem šlageru sezone’. Obećanje je obećanje, tad je tako bilo, pa nikad nisam ni upoznao Floyde - rekao je Zlatko Pejaković (67), koji je tad bio pjevač Korni grupe.

Nakon što su u Skoplju 1968. pjesma 'Jedan dan' Dubrovačkih trubadura odabrali da predstavlja Jugoslaviju, cijeli je Dubrovnik slavio na ulicama. Luciano Capurso i Hamo Hajdarhodžić iz Londona su se vratili osvojivši 7. mjesto.

Pročitajte još i ovo! Ove celebrityje slava je skroz uništila.