Diva Velkovska: 'Tragedije od mene nisu nikad stvorile zlicu'

U prvom osnovne prva sam recitirala na priredbi za Dan Republike. 'Druže tito, radosti naša...', govorila sam i ugledala mamau, prisjeća se Kostadinka Velkovska (70).

Glumica je mahnula mami usred pjesmice, a kad je došla do kćeri i opalila joj šamar: 'Zašto si mahala? Zašto si se gurala da prva recitiraš", jako se naljutila mama, a Kostadinka danas kaže da je teško i mučno počela njena glumačka karijera.

- Već prvi nastup završio je vikom i šamarom - kaže.

Od malih nogu glumica je voljela scenu. U školi je uvijek nešto glumica i recitirala, a još kao djevojčicu zvali su je na radio.

Božo Sušec kao veza

- Pjevala sam i plesala, glumica, jako mi se sve to svidjelo. Poslije sam i u Makedonskom narodnom teatru igrala neke male uloge. Djed mi je tamo bio šef tehnike. Bila sam fascinirana dramom, operom, baletom - prisjeća se Kostadinka odrastanja u Skoplju. Kad je došla u Zagreb na Akademiju, bila je izgubljena, preplašena. Grad je to njezivnih djevojačkih snova. Prvi put ga je posjetila kad je upisivala Akademiju. Prije toga vidjela ga je na televiziji i zaljubila se na neviđeno.

- Božo Sušec nam je bio veza, sačekao nas je i pomogao nam da se sjestimo. Divna osoba koja nam je pokazala gdje je ADU- prisjeća se.

Već kao studentica igrala je velike predstave na Dubrovačkim ljetnim igrama, a kao stipendistica teatra “Marin Držić”, nakon završetka Akademije, otišla je u Dubrovnik.

Igrala je s Perom Kvrgićem, pokojnim Izetom Hajdarhodžićem, Fabijanom Šovagovićem... Trebalo joj je vremena da shvati kako je kao djevojka odmah postala dio tog svijeta. Iz Dubrovnika je 1974. ušla u ansambl Kerempuha. Shvatila je da je to kazalište u kojemu će se moći razvijati, da će se puno igrati, a to je za glumca najvažnije.

I glazba joj je ljubav

- Jazavac je davao tu mogućnost i nikad nisam požalila. I satira kao žanr jako mi odgovara jer sam po naravi znatiželjna, borac za pravdu i mislim da život nije crno-bijeli. Volim s dasaka upozoravati na nepravde, progovarati o problemima - priča Kostadinka. Tek kad se sebi potvrdila kao glumica, okrenula se velikoj ljubavi - glazbi.

Kao mlada je učila pjevati i svirati violinu. Počela je nastupati s Ladom Kos, Damirom Podkrajcem i Ladom Leskovarom. Prema tekstu Enesa Kiševića napravili su mjuzikl “Mačak u trapericama” i s njime proputovali Europu.

- Kad pjevam šansonu, osjećam se kao da govorim monolog, svoju priču. Nije slučajno da su u svijetu šansonijeri uglavnom glumci Charles Aznavour, Jacques Brel, Yves Montand... - ističe. Uvijek, dodaje, ima vremena za ono što je zanima.

Nikad ne odustaje

- Volim i puno čitati. Nekad i po dvije, tri knjige istodobno. Znatiželjni sam horoskopski Blizanac s podznakom Ovna. I uporna sam. Čak i kad mi se knjiga na početku ne svidi, toliko sam uporna da prijeđem 100 stranica, sve dok mi se ne počne sviđati. Ne odustajem ni u čemu. Kroz život idem, pa kud puklo - govori.

Najveće veselje bilo je kad je 1982. rodila sina Nikolu. Danas je on ton-majstor na Hrvatskom radiju te, kaže, jako talentirani glazbenik. Kostadinka već ima i unuke.

- Kad je moj prvi unuk Fran progovorio s godinu dana i prvi put rekao: ‘Baka, bakice’, poletjela sam od sreće. Nije imao ni dvije godine kad sam mu čitala priču o Petru Panu. ‘Jesi mi pročitala da kapetan Kuka ima kuku jer mu je krokodil pojeo ruku? I da je kapetan gusarskog broda koji plovi po morima?’, pitao me. Ja mu kažem: ‘Jesam’, a on je nastavio: ‘Gdje si ti na moru vidjela krokodile?’. Tri godine poslije dobio je sestricu Doru. Puno je nježnija, prava slatkica. Obožava starijeg brata – radosno govori.

Jedan od najvećih, najstrašnijih šokova u životu bio je smrt njezine mlađe sestre Zlatanke. Do tada je razmišljala da se smrt događa nekome drugome, da je njezina obitelj zaštićena.

- Imala je samo 21 godinu i bile smo jako bliske. Njezin odlazak bio je prvi strašan udarac i gubitak. Nakon nje otišli su moj otac, suprug Damir te prije 11 godina majka. Unatoč tim gubicima nisam postala ni zločesta ni opaka. To se dogodilo, to je moja priča, moj život - kaže.

Nije ostarjela ni sa 70

U mirovini je već nekoliko godina, a o godinama neće i ne želi razmišljati.

– To me možda i spašava. Kad se kaže ‘70 godina’, nije malo. Imam 50 godina umjetničkog rada. S druge strane, tako su brzo proletjele, a donijele su mi veliko životno iskustvo. Nisam imala vremena, niti ga sada imam, opustiti se. Kad me pitaju ‘Kad ćeš ti ostarjeti’, odgovaram da za to nemam vremena - govori glumica kojoj mnogi zavide na vitkoj figuri, no Kostadinka kaže da je to stvar genetike.

Nema živaca za teretanu

- Za teretane i kozmetičare nemam živaca. Najvažnije je mentalno se održavati jer sve komande idu iz glave. Umjereno jedem i ne pijem alkohol - priča.

Iza nje su četiri braka, a da može vrijeme vratiti, ne bi se, kaže, rastajala.

– Možda se ne bih ni udavala - šali se glumica, koja ima glavnu ulogu Majke Tereze u predstavi “Svetica u tami”.

Predstavu je odigrala po cijeloj Hrvatskoj i regiji, a 4. rujna s njom gostuje u dramskom teatru u Skoplju.

- Vodim i udrugu za dramski odgoj mladih, radim kao urednica i voditeljica na Mreža TV-u. Moji umirovljenički dani ne razlikuju se od vremena kad sam radila. Ni tada nisam imala vremena za sebe. Rad me ispunjava, osjećam se korisnom kad radim - kaže glumica, koja će 9. listopada proslaviti 50 godina umjetničkog djelovanja.