Autorski glazbeno-scenski program ''Naša večer'' bit će ispunjen stihovima Dedića, Dragojevića, grupe Indexi, Antića, Jesenjina, Boldera i mnogih drugih značajnih pjesnika
SRPSKI GLUMAC STIŽE U KEREMPUH
Glumac Ivan Bosiljčić: 'Jedva čekam zapjevati Dedića...'
Čitanje članka:
4
min
Glumac Ivan Bosiljčić prvi put, 23. svibnja, stiže u Satiričko kazalište Kerempuh, s autorskim glazbeno-scenskim programom ''Naša večer''. Poezija je isprepletena stihovima Dedića, Dragojevića, grupe Indexi, Antića, Jesenjina, Boldera i mnogih drugih značajnih pjesnika. U posljednjih pet godina ovaj program vidjelo je više od 100.000 posjetitelja. Inače, poveznicu s hrvatskom publikom Bosiljčić ostvaruje i kroz suradnju s Juditom Franković i Žarkom Radićem u filmu "Lazarev put".
Kako je nastao koncept vašeg projekta „Naša večer” i što vas je inspiriralo da ga pokrenete?
Koliko god sam radio na televiziji i filmu te igrao i mjuzikle i klasični repertoar u kazalištu, uvijek je postojalo nekoliko tema koje su me pokretale, a nisu se otvarale ni u jednom od projekata na kojima sam radio.
Zato sam odlučio stvoriti vlastiti umjetnički prostor u kojem ću imati slobodu izraziti i ispovjediti sve ono što drugdje ne mogu. Ta razmjena s publikom je neponovljiva. Na početku svakog susreta kažem: „Večeras možemo da se smijemo, da plačemo, da pjevamo ili šutimo. Možemo što god želimo, jer je ovo Naša večer.” I publika odmah shvati da je to i njihov prostor slobode.
Na koji način birate djela koja su dio programa, vodite li se emocijom, publikom ili unutarnjom dramaturgijom?
Program ima snažnu dramsku strukturu. Iskusniji su „Našu večer” opisali kao scensko djelo koje ima glazbenu kvalitetu koncerta i dramski naboj predstave. Svaka pjesma i svaki stih odabrani su tako da iz njih može nastati scena. Ovdje nema festivalskog pjevanja ni jednoličnog recitiranja, sve je u funkciji dramske strukture koja otvara veliku temu ljubavi.
Koliko ste otvoreni za sugestije i komentare tijekom pripreme projekta, oslanjate li se više na preporuke ili vlastiti instinkt?
Vlastiti instinkt je polazna i završna točka. Između toga postoji prostor da se svi sudionici uključe. Svaki od glazbenika ima svoju solističku točku, fado kompozicije ili klasične melodije koje se mogu čuti isključivo na „Našoj večeri”. One daju posebnu kvalitetu cijelom programu, uz pjesme koje svi znamo i zajedno pjevamo.
Primjerice, posebno je zanimljivo čuti „Žute dunje” grupe Indexi u izvedbi gitarističkog maestra koji je 30 godina živio u Portugalu. Kada se tome doda stih Alekse Šantića, nastaje jedan poseban, gotovo magičan trenutak koji nam je svima potreban.
S obzirom na to da je „Naša večer” pogledalo više od 100.000 ljudi u regiji, koliko prilagođavate program različitim publikama?
Ovaj program je stvoren za sve nas, bez obzira odakle dolazimo. Stihovi Arsena Dedića ili pjesme Kemala Montena jednako su voljeni gdje god nastupamo. Baudelairea ili Jesenjina publika svugdje sluša s istim uzbuđenjem. Ipak, moram priznati da se dogodi posebna razina emocije kada nastupamo u gradu u kojem je neki pjesnik živio. Primjerice, stihovi Alekse Šantića u Mostaru dobili su novu dimenziju. Imam osjećaj da će pjesma „Ono sve što znaš o meni” posebno snažno odjeknuti u Zagrebu.
U čemu primjećujete razlike među publikom u regiji i što ostaje isto?
Na svakom nastupu shvaćam da su razlike među ljudima koji vole umjetnost gotovo neprimjetne. Bez obzira živimo li u Sarajevu, Podgorici, Beogradu, Skoplju, Zagrebu ili Ljubljani, svi postavljamo ista pitanja o ljubavi i životu. To nas povezuje i stvara osjećaj zajedništva iz kojeg ne želimo izaći ni kada se spusti kazališna zavjesa.
Što očekujete od zagrebačke publike u Kerempuhu 23.5. i osjećate li posebnu odgovornost ili uzbuđenje?
Na ovaj susret se dugo čekalo i mnogo emocija je sabrano u tom datumu. Ono što duboko osjećam jest da će ovo biti večer koja se ne završava. Susrest ćemo se i više se nećemo razdvajati. U tom duhu, iz dubine srca darujem „Našu večer”.
Koliko vam je važan privatni život u umjetničkom okruženju i kako izgleda svakodnevica s vašom suprugom Jelena Tomašević?
Uvijek naglašavam da je to vrlo dirljiva i inspirativna dinamika koja moju suprugu i mene snažno povezuje. Budući da je i naša kći Nina pijanistica, naš dom je stalno ispunjen glazbom. Naravno, u svakodnevici imamo iste izazove kao i svi drugi roditelji, ali naš dan počinje i završava glazbom.
Kako uspijevate uskladiti privatni i profesionalni život i koliko je izazovno odgajati dijete u takvom okruženju?
Pokazalo se da je ono čega smo se i Jelena i ja pribojavali zapravo postalo naša prednost. Brinuli smo se zbog turneja i izbivanja, ali priroda našeg posla omogućuje nam da sami određujemo tempo rada. Često smo dijete vodili sa sobom na putovanja, pa smo rijetko bili razdvojeni.
Pokazuje li vaša kći umjetničke sklonosti i koliko utječete na njezin razvoj?
Nina je završila glazbenu školu kao izvrsna pijanistica, a bavi se i folklorom, plesom i pjevanjem. Folklor je otkrila relativno kasno, oko desete godine, jer smo se trudili da joj ništa ne namećemo. Ipak, potajno smo priželjkivali da ga otkrije jer smo i Jelena i ja bili članovi kulturno-umjetničkog društva i znamo koliko je to vrijedno iskustvo.
Kada biste se morali opisati u tri rečenice kroz svoj posao i privatni život, kako biste se opisali danas?
Imam osjećaj da se moj privatni i profesionalni život susreću u tome što kroz svoj rad rastem i iscjeljujem se. Glumca oblikuju njegove uloge, zato sam se trudio pažljivo birati. Čini se da sam imao dobre „učitelje”, jer sam uspio ostati cjelovita osoba.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
