Show

Komentari 2

Glumac o strahotama iz logora: 'Bilo je zvjerskog maltretiranja, obilježilo me to za cijeli život'

Glumac o strahotama iz logora: 'Bilo je zvjerskog maltretiranja, obilježilo me to za cijeli život'

Kušelj je za vrijeme Domovinskog rata kao 20-godišnjak s još nekolicinom suboraca završio u Crnoj Gori, u logoru. Najviše se, kako kaže, sjeća ljudi, lica, rečenica... Čudno mu je što su uopće preživjeli

Glumca Nikšu Kušelja (49) Domovinski rat zatekao je s 20 godina u njegovom Cavtatu, a za Dubrovački vjesnik ispričao je svoju ratnu priču proživljenu 1991. godine. Završio je i u zloglasnom logoru Morinj, iz kojeg se ipak izvukao. 

- Još u ljeto, negdje od polovice kolovoza te 1991. godine, sve je bilo nekako pusto i prazno u Cavtatu. Osjećalo se nešto u zraku i sve je vuklo k tome da će se uskoro nešto dogoditi. Zapravo se najbolje sjećam tih prvih dana listopada, kad je nas desetak, među kojima su bili moji tada najbolji prijatelji, ostalo samo na prvoj liniji. Zahvaljujući poznavanju terena i nekoj intuiciji i zapravo gledanju filmova mi smo čak išli u njihov teritorij negdje dva kilometra i onda smo se preko mora vratili. Mislim da je to nešto što je jako teško zaboraviti. Nas je bilo samo desetak i bilo je nevjerojatno zaustaviti tako jednu armiju kad smo vidjeli koliko ih dolazi prema nama. Izbjegli smo smrt po nekoliko puta, a te datume smo počeli slaviti kao rođendane. Neviđena sreća je bila da smo se se izvukli, a žao mi je da se zapravo nikad nismo više okupili u punom sastavu - ispričao je Kušelj.

Glumac je uskoro s još nekolicinom suboraca završio u Crnoj Gori, u logoru. Najviše se, kako kaže, sjeća ljudi, lica, rečenica... Neke su ga stvari obilježile za cijeli život i nemoguće ih je zaboraviti. 

- Tražili su od mene da pristanem na suradnju, da kažem gdje je oružje i te neke stvari kojih nije ni bilo. Tražili su, ustvari, da 'otkucavaš' za njih, da tako to kažem. Naravno, nisam pristao i završio sam u Morinju. I zapravo se sjećam svega iz logora. Bilo je zvjerskog maltretiranja. Ostanu ti sjećanja na prekrasne ljude koji su to podnijeli na nezaboravan način. Čovjek ni sam ne zna koliko može podnijeti. Jedan dan je čudesno da se može izdržati, a kamoli još više. Sjećam se da smo nas četvorica spavali u korijenu divlje masline, u pepelu jer je bilo jako hladno. Kao neka filmska scena, nas četvorica u bazenu pepela, u korijenu masline. Više ti ostanu te slike i priče, neke scene koje više podsjećaju na neki film. Meni je izgledalo kao da je trajalo godinama. Čudna su ta sjećanja i nitko ne želi zapravo prekapati po njima - zaključio je naš kazališni i filmski glumac. 

Najčitaniji članci