Goran iz Imotskog ima problema sa sluhom i pjeva u ‘Nikad nije kasno’. Godinama se liječi uljem kanabisa, prakticira jogu i reiki, a opušta ga meditiranje u šumi i čuvanje koza
Goran Bubalo bori se s dva raka, a pjesma mu daje snagu
Vjerujem u sudbinu. Izliječio sam se jer je neka viša sila tako htjela. Nadam se da mi je pritom pomoglo i ulje kanabisa, kaže Goran Bubalo (49) iz Imotskog, koji pjeva u showu “Nikad nije kasno”.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
RTL-ov glazbeni show počinje uskoro, a u njemu će se natjecati kandidati stariji od 45 godina. Prije osam godina Goran je obolio, kaže, od karcinoma na debelom crijevu. Pola godine kasnije tumor je metastazirao na mozak.
- Otišao sam kod doktora, koji mi je rekao tu groznu dijagnozu. Odgovorio sam mu da me ne zanimaju latinski nazivi ni klasične metode liječenja. Odlučio sam da ću se liječiti rakijom, vinom i dobrom voljom. Prije nekoliko godina otkrio sam ulje kanabisa - rekao je Goran. Dodao je da je ulje koristio dvije godine.
Zabavljač na tulumu: Bubalo na tulumu devedesetih kad je od tadašnje djevojke posudio naušnice
- Nemam više neizdrživih bolova od kojih se nisam mogao ni pomaknuti. Svi su mislili da ću umrijeti. Nisam mogao jesti, sjediti ni hodati. Neprestano me boljelo, nisam to više mogao izdržati. No sad se to sve nekako smirilo. No i danas imam problema sa sluhom i vidom. Čim zaradim neke pare, kupit ću naočale. Moje tijelo je kao neka ruševina - kaže Bubalo.
Nedavno je, tvrdi, bio na kontroli. Na mozgu, kaže, više nema tumora, a na kontrolu debelog crijeva još nije otišao. Najveća utjeha mu je glazba. Voli pjevati hitove Manu Chaa, Beatlesa, Boba Marleyja... Studirao je strojarstvo, ali fakultet nije završio. Kao dječak zavolio je košarku, koju je trenirao u rodnom Imotskom.
Sportaš: Osim košarke, voli zaigrati i mali nogomet u Imotskom gdje je golman
Živio je u Belgiji, Njemačkoj i Italiji, ali put ga je uvijek vraćao u rodni grad. Tri puta se, kaže, sretno ženio i razvodio. Iz drugog braka ima 17-godišnjeg sina Josipa. S prvom suprugom odbojkašicom od 1993. do 1994. živio je u Italiji, gdje je igrao košarku i bio trener. Zatim se u preselio Belgiju, a i tamo se bavio sportom. U Nizozemsku je otišao kad se rastao od žene, radio je u restoranu kao pomoćni radnik. U Njemačkoj je imao prijatelja kod kojeg se zadržao i počeo raditi na baušteli. Vratio se u Imotski i zaposlio u bratovoj trgovini. Trenutačno je bez posla, a nada se da će se to uskoro promijeniti.
- Cijeli život mi je napredovanje. Najvažnije mi je otići u šumu i meditirati - kaže Goran. Bio je i pastir, a to mu je, kaže, bilo najsretnije razdoblje u životu jer ga čuvanje koza smiruje.