Joan Crawford: Kraljica filmova s fobijom od zaraza i nečistoće

Američka glumica Joan Crawford rođena je na današnji dan, 23. ožujka 1905. u američkom gradiću San Antoniju kao Lucille Fay LeSueur. Otac Thomas LeSueur obitelj je napustio nakon rođenja svog trećeg djeteta, koje ostaje samo s majkom Annom Belle Johnson i starijim bratom Halom.

Teške novčane prilike prisiljavaju Lucille da zajedno s majkom radi u praonici rublja. Neuspješna nastojanja da ispere snažan miris kemikalija i sredstava za čišćenje iz kose i odjeće, vjerojatno su uzrok opsjednutosti čistoćom i patološkog straha od zaraze od kojih je patila čitav život.  

Henry J. Cassin, prvi od triju Lucillinih poočima, bio je vlasnik kazališta u kojem su se uglavnom održavali plesni i drugi zabavni programi. Prepoznavši u plesu način da se izvuče iz obiteljske bijede, Lucille, koja se u to vrijeme koristila imenom Billie Cassi,  i sama je odlučila postati plesačicom. Nakon razvoda od Cassina, Anna Belle kćerku šalje u katolički internat gdje je prisiljena raditi kako bi pokrila školarinu i troškove boravka, a potom i na Akademiju Rockingham.

Nešto kasnije upisuje ženski koledž Entered Stephens, no studij napušta nakon samo nekoliko mjeseci. Nakon toga radi kao prodavačica, konobarica i vozačica dizala, sve dok 1923. ne postaje članicom putujuće plesne skupine. Nakon što je dobila angažman Broadwayu, vlastite snimke šalje u Hollywood, odakle joj ubrzo stiže pozivnica na audiciju za Studio MGM. Uskoro se ukrcala na prvi vlak i 01. siječnja 1925. stigla u Kaliforniju.

Novi imidž, novo ime, nova zvijezda

Nezadovoljna sitnim ulogama koje je isprva dobivala te činjenicom da joj je ponuđen ugovor na svega šest mjeseci, Lucille odlučuje karijeru i imidž preuzeti u svoje ruke. 

Trudila se naučiti što više o filmu i glumi, družiti se s viđenijim osobama te na sebe privući što više medijske pozornosti. Često se pojavljivala u javnosti te sudjelovala u plesnim natjecanjima koja su se održavala u raznim klubovima i hotelima.

Nije dugo trebalo da zapne za oko lokalnim tabloidima, a preko njih i šefovima Studija koji su joj odlučili dati priliku da se dokaže. No najprije joj j,  na inzistiranje predsjednika MGM-a Louisa B. Mayera.  trebalo osmisliti novo ime. U tu je svrhu raspisan javni natječaj u časopisu Movie Weekly. Nakon što se ispostavilo da je pobjedničko ime 'Joan Arden' već 'zauzeto', izbor je pao na 'Joan Crawford'.

Prvu zapaženiju ulogu ostvaruje u filmu 'Sally, Irene i Mary' ('Sally, Irene and Mary', 1925.), no prava slava stiže tri godine kasnije s filmom 'Naše kćeri plesačice' ('Our Dancing Daughters', 1928.). Za razliku od mnogih zvijezda onoga vremena koje s pojavom zvuka padaju u zaborav, Crawford prijelaz s nijemoga na zvučni film obavlja izuzetno uspješno.

Većina njenih filmova postiže golem komercijalni uspjeh, a neki od njih su 'Grand Hotel (1932.), 'Letty Lynton' (1932), 'Dama koja pleše' ('Dancing Lady', 1933.), i 'Žene' ('The Women', 1939.) i dr. Međutim, krajem desetljeća ukus publike se mijenja, a "kraljica filmova" dospijeva na popis manje uspješnih glumica. S obzirom na obostrano nezadovoljstvo, Crawford i Studio MGM 1943. raskidaju ugovor.

Nedugo nakon što je napustila MGM, Crawford potpisuje ugovor s filmskim studijom Warner Brothers.

Slijede uspješnice kao to su 'Opsjednuta' ('Possessed') i 1952. i  'Nenadani strah' ('Sudden Fear'). Pedesetih godina popularnost joj polako jenjava, a filmovi u kojima se pojavljuje ne ostvaruju veći uspjeh na kino blagajnama. Spomenuto desetljeće označilo je i njezin televizijski debi, ali i početak njene 'afere' s tabloidima koji redovito izvještavaju o njenom pijančevanju i seksualnim eskapadama.

Da glumici ipak nije 'odzvonilo' dokazao je hit-film 'Što se dogodilo s Baby Jane?' ('What Ever Happened to Baby Jane?', 1962.) u kojem joj je partnerica bila legendarna Bette Davis. Popularnosti filma vjerojatno je pridonijelo i stvarno neprijateljstvo među glumicama koje su često javno izmjenjivale uvrede.

Nedugo nakon povlačenja iz svijeta filma uslijedilo je i potpuno povlačenje iz javnoga života. 

'Najdraža mamica'

Mediji su Joan Crawford predstavljali kao oličenje američkog sna: djevojku iz siromašne obitelji koja se popela na sam vrh zahvaljujući vlastitom radu i talentu. 

Udavala se četiri puta: za Douglasa Fairbanksa, ml. (1929.–1933.), Franchota Tonea (1935.–1939.), Phillipa Terryja (1942.– 1946.), te predsjednika Pepsi-Cole Alfreda Steelea (1956.–1959.), s kojime je u braku sve do njegove smrti. Nakon Steeleove smrti Crawford ostaje u Pepsi-Coli kao članica odbora sve do prisilnog umirovljenja 70-ih godina.

Budući da sama nije mogla iznijeti trudnoću, Crawford je 40-ih usvojila petero djece: djevojčicu Joan, čije je ime kasnije promijenjeno u Christina, dječaka Christophera kojega je bila prisiljena vratiti biološkoj majci, dječaka Phillipa Terryja, ml. čije je ime promijenjeno u Christopher, te blizanke Cindy i Cathy. O odnosu između Crawford i njene posvojene djece – posebice Christine i Christophera koje je glumica isključila iz svoje oporuke – pisalo se vjerojatno koliko i o njezinoj filmskoj karijeri.

Naime, 1978. godine Christina Crawford objavljuje 'Najdražu mamicu' ('Mommie Dearest'), memoare utemeljene na starijem tekstu 'Pobuna kćeri Joan Crawford' u kojima tvrdi da je glumica fizički i emocionalno zlostavljala svoju stariju djecu. Mnogi članovi obitelji opovrgnuli su napise u Christininoj knjizi, uvjereni/e da njeno objavljivanje nije drugo nego čin osvete zbog razbaštinjenja.

No bilo je i onih koji/e su smatrali/e da Christina govori istinu, podsjećajući da je Crawford bila poznata kao alkoholičarka, perfekcionistica i manipulatorica. Mommie Dearest postao je trenutačni bestseller, a 1981. poslužio je i kao predložak za istoimeni film s Faye Dunaway u glavnoj ulozi.

Besmrtna Joan

Objavila je dvije autobiografije - 'Portret Joan' (1962.) i 'Moj način života' (1971.), a 1969. uručena joj je prestižna Nagrada Cecil B. DeMille za životno djelo.

Joan Crawford preminula je 10. svibnja 1977. u New Yorku. Iako se kao uzrok smrti navodi srčani udar, pretpostavlja se da je pravi uzrok rak jetre od kojega je glumica dulje vrijeme bolovala,