Josipa Lisac: 'Bila sam luda za Karlom. Prvi put kad sam mu se obratila, nije me ni pogledao'

I ove godine naša diva Josipa Lisac imat će koncert na Valentinovo. I nema nimalo sumnje da će i ovaj put to biti spektakl, iako će biti u novim okolnostima. Također, pjevačica danas slavi 71. rođendan.

POGLEDAJTE VIDEO: Lisac nakon izvedbe himne 

Pokretanje videa...

01:59

Josipa Lisac nakon izvedbe himne | Video: 24sata/pixsell

Prvi put u životu koncert u sjećanje na ljubav njezina života Karla Metikoša prenosit će online. Ali kad je riječ o Josipi, ne treba sumnjati da će u prijenos koncerta biti uključena najsuvremenija vrhunska tehnologija i da će publika pred ekranima uživati u Josipinu nastupu kao da im pjeva uživo.

Uostalom, njezina težnja perfekcionizmu u svemu što radi održala ju je na vrhu hrvatske glazbene scene već više od 50 godina. Jednom je i sama rekla da je već na početku karijere shvatila odgovornost koju nosi izlazak pred publiku:

- Ja sam ‘50. godište i kažu da smo mi najsretnija generacija. I doista su te ‘70-e bile lijepe. Znam da nije lijepo uspoređivati, ali tad sam imala bolji život nego što ga danas imaju mnogi mladi pjevači. Prve honorare od turneja i nastupa počela sam dobivati kad mi je bilo 18, 19, nakon što sam snimila prvu singl ploču sa Zlatnim akordima. Dakle, već sam tad živjela u kapitalističkom sustavu, samo što ja nisam imala radno vrijeme, ni redovitu plaću, ni mirovinsko, ni zdravstveno, ni K-15, ni sindikat. Cijeli život nastojim biti besprijekorna jer mislim da koliko sam danas dobra, toliko će me se ljudi sutra sjetiti, zato će me netko sutra pozvati i doći će novi koncerti i nastupi. Već tad sam, dakle, morala naučiti što su rad, disciplina i odgovornost. A gdje je to danas? Kad mi kažu - ‘daj, ti si puna iskustva, kad izađeš na binu, svi će ostati paf!’ Molim? Kako to ljudi razmišljaju? Postavila sam visoke kriterije i ako nešto i ne valja, drugi to ni ne primijete, ali ja znam da ne valja. Nosim pjesme uz koje su vezani tuđi osjećaji, životi, ljubavi, sjećanja... ne mogu prema tome biti indiferentna. I što sam starija, to sam odgovornija, ali važno je da ja još sanjarim i silno se radujem susretima s ljudima jer na mojim koncertima nema publike. To su moji prijatelji.

Tako je govorila Josipa prije nekoliko godina, kad nismo mogli ni sanjati da ćemo koncerte gledati samo preko ekrana. A onda, kad je prošle godine dobila nagradu Porin za životno djelo, rekla je i kako podnosi izolaciju:

- Izolaciju ne podnosim teško. Kad sam sama sa sobom nikad mi nije dosadno, a i moj cijeli život je svojevrsna izolacija od vanjskog svijeta. To ne znači da ne pratim što se u svijetu zbiva. Gledam vijesti na televiziji i čitam na Internetu, u tijeku sam sa svim zbivanjima, ali nakon svakoga koncerta uvijek sam se dobrovoljno izolirala da bih se odmorila i sabrala dojmove. Imam ljude s kojima mogu uvijek razgovarati, imam drage ljude koji mi odu u nabavku i donesu sve što mi treba, pa ne moram izlaziti. A za koncerte se ne plašim. Nikad nisam nastupala u velikim dvoranama. Moja publika ne može odjednom napuniti Arenu, ali to mi nikad nije bio ni cilj. Moji koncerti su uvijek namijenjeni manjem broju ljudi, intimnim prostorima, a sad bi to mogla biti i prednost - rekla je tada.

Ipak, ulaznice za ovogodišnji virtualni koncert prodaju se širom zemaljske kugle - kupuju ih u SAD-u, Njemačkoj, Norveškoj... Na repertoaru će se naći skladbe koje su obilježile njezinu karijeru od samih početaka, pa tako i pjesme s albuma “Dnevnik jedne ljubavi”. Upravo on za Josipu Lisac ima i stvarnu i simboličnu vrijednost.

ISPOVIJEST DIVE ESTRADE Josipa nakon Karla nije imala muškarca u životu: 'Cijela nam je veljača bila Valentinovo...'

Objavljen je krajem veljače davne 1973. godine i danas se smatra klasikom pop i rock domaće glazbe. Označio je smjer u kojem će ići Josipina kasnija karijera, koju je obilježio Karlo svojim kreativnim umjetničkim duhom, a ujedno je bio posveta ljubavi između njega i deset godina mlađe pjevačice. Sve je naprasno prekinula njegova iznenadna smrt od srčanog udara 10. prosinca 1990. godine, a Josipa se jednom prisjetila tog dana.

- Kad je moja prijateljica Beti Jurković, koja je jako voljela Karla, iduće jutro saznala da je Karlo umro, nazvala me i pitala: ‘Čuj, zanima me samo jedno. Je l’ ti misliš dalje živjeti’. Ja sam joj odgovorila: ‘Ne brini se, ja ću živjeti’. Uz takvu baštinu kao što je bila naša ljubav, uz takav divan život koji mi je pružio Karlo, da sam bilo što drugo odlučila, osjećala bih se kao da sam izdala sve ono što smo zajedno stvarali i imali - rekla je Josipa Lisac. Ispričala je i kako su se i kad upoznali.

- Ja sam ga upoznala još kad mi je bilo 14 godina jer sam tad kupila njegovu prvu singlicu. Na omotu je bio on, šarmantan, vrhunski dotjeran - u bordo majici preko koje je nosio ‘hozntregere’. Bila sam luda za njegovim pjesmama i za njim, pa sam čak prijateljici pokazivala jedan stan na Ribnjaku uvjerena da on tamo stanuje, iako to nije imalo veze. Tamo je imao probe i čage. Uživo smo se sreli potkraj 1970. u Skopju na nekom zajedničkom nastupu. Sjećam se da je sjedio za klavirom i nešto svirao. Prišla sam klaviru i rekla: ‘Joj, vi prekrasno svirate!’, međutim, nije na mene uopće obratio pažnju. Kasnije su domaćini organizirali večeru, sjedili smo svi za velikim stolom, bilo je tu i glumaca i pjevača, političara... On i dalje nije obraćao pažnju. Idući put sreli smo se u Petrinji, 6. veljače 1971. Ušla sam u garderobu prepunu izvođača i prvo vidjela njega. Sreli su nam se pogledi i to je bilo to. On je još bio u vezi s Etiopljankom Gabrielom. Tek kasnije mi je priznao da se točno sjeća haljine koju sam imala u Skopju, što sam mu rekla, kakvim glasom, gdje sam sjedila za večerom i da mi se tamo udvarao neki glumac. Imao je nevjerojatnu sposobnost zapažanja.

Kako voli reći, sve najljepše trenutke u životu proživjela je upravo s Metikošem.

- Proputovali smo zajedno pola svijeta, pogledali sve vrhunske opere, koncerte i predstave, izložbe, ali nikad se nije kući vratio barem bez malog buketića šafrana ili ljubičica. Zato ne mogu prestati tugovati - rekla je.