Kad plaćeni ubojica želi biti veliki hollywoodski producent

OCJENA: 3/5

U poplavi raznih priručnika kako postati najbolji (i najbogatiji) menadžer za pet minuta, ako ne i prije, svojedobno se pojavio i priručnik za mafijaše.

Rađen je po istom principu savjeta za mlade menadžere kako se uspeti po hijerarhijskoj ljestvici, samo ne u korporaciji nego u zločinačkoj organizaciji. Kao psu mi je žao što sam tu knjigu nekome nepromišljeno posudio, a više nema šanse da ga nađem u knjižarama. Jer taj je priručnik bio sasvim upotrebljiv i mnogo korisniji, a i bolje napisan, od raznih “menadžera za pet minuta”. Savjeti su u svakom slučaju bili krajnje konkretni i upotrebljivi poput ovog: “Ako već moraš lagati šefu - budi kratak”. Upotrebljivo u svakom poslu i braku, zar ne?

Taj štos da je sve to ustvari samo posao i da samo krvave nijanse dijele šefa mafije i šefa neke korporacije stalno ističu u “Kumu”, a svojedobno je legendarni američki pisac krimića Elmore Leonard svog sitnog utjerivača dugova Chillija Palmera po istom principu poslao u Hollywood da postane filmski producent. “It is only business”, rekli bi Ameri. Barry Sonnenfeld po tome je snimio vrlo dobar film s Johnom Travoltom u punoj formi, a kasnije je nastao i katastrofalni nastavak 'Sve je cool'

Sada je na ekrane došla serija “Uhvatite maloga” koja, doduše, nije kvalitetna kao film, ali je daleko bolja od njegova katastrofalnog nastavka. Ustvari je, iako slijedi sličan zaplet, vrlo nepredvidiva, zabavna, prilično duhovita, a glumačka ekipa predvođena Chrisom O’Dowdom je više nego dobra. Ugodno za gledanje, ali ne nešto što bismo gledali dva puta. Jednostavno joj fali ona neka nota “coola” koja krasi sve Leonardove gubitnike.

Kada je svojedobno pokrenuta serija “Fargo”, gajio sam velike sumnje prema njoj. Činilo mi se to kao još jedan američki trik da se iz svega iscijedi i posljednji cent. Činilo mi se to kao svetogrđe, no “Fargo” se pokazao vrhunskim i, što je još bolje, drži kvalitetu iz sezone u sezonu.

Serija “Uhvatite maloga” dostojna je filmskog prethodnika, nije ga osramotila, ali daleko od toga da će ga nadmašiti. Za razliku od filma, mafijaši u njoj nisu talijanski nego meksički, točnije glavni junak je Irac Miles Daly koji radi za meksičku mafiju koja kontrolira dio Nevade.

Nije nimalo cool poput Chillija Palmera, nego je na mafijaškoj ljestvici vrlo nisko - bavi se uglavnom čišćenjem, odnosno uklanjanjem tragova i leševa. Iako zvuči malo nategnuto, taj neprirodni spoj Irca koji radi za meksičku mafiju relativno je elegantno izveden, tim više što je njegov partner u poslu Lois mormon koji eto, otklanja leševe, iako nikad nije popio alkohol ili spavao sa ženom, pa čak ni, je li, masturbirao. Uostalom, uklanjanje tijela za mafiju je samo posao, zar ne?

Utjerujući neki dug u Los Angelesu njih dvojica dokopaju se scenarija koji obećava, a Milesu sine genijalna ideja da bi umjesto kompliciranih shema za pranje love od droga šefica mafije mogla uložiti u film i tako oprati lovu. Ideja je tim genijalnija što bi on kontrolirao ulaganje i time se, kako se potajno nada, izvukao od prljavog posla kojim se bavi i ubacio u producente. Što, doduše, samo izgleda tako jer, naravno, da su hollywoodski poslovi daleko prljaviji i pokvareniji od normalnoga kriminala. A ta je potka na kojoj serija gradi humor, nažalost, nedovoljna.

Srećom, hollywoodski poslovi su i nešto manje krvavi, ako se ne računaju hektolitri umjetne krvi. Miles ima i dodatni motiv, a to je sačuvati brak ili se barem ne razdvojiti od 12-godišnje kćeri, čijoj je majci jednostavno prekipjelo neprestano lagati čime se bavi njezin tata i izmišljati moguće i nemoguće načine da izbjegne upoznavanje Milesovih “poslovnih partnera”.

Ray Romano (“Svi vole Raymonda”) cinični je producent koji snima jeftine filmove čije su premijere izravno na DVD-u, ali nijedan ne gubi lovu. On, naravno, neće pretjerano ispitivati od kuda dva milijuna dolara za novu produkciju i zašto je taj ulog u gotovini, i to u malim novčanicama. Jedini je problem što je film kostimirana povijesna drama i ustvari prilično dobar...

Ne mogu reći da je išta u seriji loše napravljeno, iako mi se čini da je imala potencijal da bude puno bolja. Pogotovo u toj igri prljavoga Hollywooda koji je čak i mafijašima preprljav.

Također, čini mi se da komičarski potencijal Chris O’Dowda i Raya Romana nije dovoljno iskorišten, čime se ostavlja puno prostora za nadogradnju u sljedećoj sezoni, koju je ova serija zaslužila. Naravno, nedostaje tu i onoga finog pisanja Elmorea Leonarda, začuđujućeg i istodobno tako normalnog i svakodnevnog. No tako nešto bilo bi i previše tražiti.