Kesovija obilazi razoren kraj: Usne sam grizla da ne zaplačem

Nakon razornog potresa koji je nanio mnogo štete i odnio živote u Petrinji, Glini, Sisku i okolici, mnogi su otišli tamo kako bi pomogli ljudima koji su ostali bez svega. Među njima je bila i glazbena diva Tereza Kesovija (82). 

Za Jutarnji list Tereza Kesovija rekla je da ne želi ništa govoriti i promovirati se.

-  Bježala sam k'o sam vrag od kamera i fotoaparata. Ne želim publicitet, shvatite me - rekla im je Tereza. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:47

Propusti | Video: 24sata/pixsell

Kaže kako u cijeloj ovoj priči nije bitna ona te da želi da se što prije pomogne ljudima koji žive na području Banovine te da se čuje za njihove bolne sudbine i teške životne uvjete.

- Želim da netko digne spomenik glinskoj dogradonačelnici Branki Bakšić Mitić koja ga je svakako zaslužila koliko radi. Ona je čovjek iz naroda koji trpi. Želim da se čuje za ove ljude, da premijer poduzme prave korake - rekla je Kesovija.

Tereza kaže da je želi pomoći ljudima, da ne može sjediti sjediti i praviti se da se ništa ne događa.

- Zamislite samo kada bi svi koji mogu pomogli, napravili stvari kako treba, danas ne bi bilo toliko ruševina. Te kuće nisu bile napravljene kako treba, obnovljene nakon rata. Armatura im je bila pokradena, to su mi svi govorili, zato su se posve i urušile. Zato su ljudi i stradali. Ma nek' je svakome tko je krao prokleta ruka. To je tragedija, kako se to samo navodno efikasno obnavljalo nakon rata, a ljudi danas zapravo žive u nesigurnim kućama i riskiraju živote. Sjetite se samo, i u Gunji je ista stvar. Sve je brzo, bez prave konstrukcije... Mrzim politiku i ne mogu o tome govoriti, ali mogu o nepravdi. Protiv nepravde sam se uvijek grčevito borila - priča Tereza.

Govori da je to što se dogodilo velika katastrofa i da uvijek nastradaju siromašni ljudi. 

-  Odlučila sam prvo posjetiti Novo Selo Glinsko, koje se nalazi malo prije Gline, ti su jadni ljudi strašno stradali u ratu, nisu se ni stigli oporaviti kako treba i sada ih je ovaj potres dotukao. To je jedno malo selo, bilo je manje od 50 kuća tamo, u kojima su mahom živjeli starci, sada je pitanje tko će uopće ostati živjeti u tom selu. Uputili smo se u zadnju kuću na vrhu sela. Tamo sam upoznala Stjepana i njegovu obitelj. On ima toliko bolnu priču. Bio je zarobljen u vrijeme Domovinskog rata i posljedice su na njemu još i danas vidljive. U malenom kontejneru živi i njegovo troje djece, supruga koja tužno i tiho gleda iz prikrajka i baka Slavica sa svojim štakama. Jedino ona još ima u sebi malo optimizma. Zamislite, oni su mene pozvali na kavu. Zamislite dobrotu tih ljudi čak i u svoj toj njihovoj nedaći. 'Draga Slavice, ma kakva kava, samo da ste vi dobro', kažem joj, a ona ne odustaje. Toliko je zahvalna i skromna, govori mi: 'Ma, zašto, Tereza, uđite!'. Poziva me u taj mali kontejner na kavu, a u njega ne možemo svi ni stojećki stati - prepričala je glazbena diva. 

Kada je posjećivala obitelji, pjevala im je svoju pjesmu 'Sutra je novi dan', kojom im je htjela dati tračak nade. 

- Uopće ne znam kako sam od svih tih emocija smogla snage dalje pjevati. Grizla sam usne da i ja ne zaplačem - govori pjevačica. 

Terezu je oduševilo zajedništvo koje je vidjela, ali se grozi politike i htjela se suočiti s premijerom Andrejem Plenkovićem. 

- Dok sam bila u Majskim Poljanama, viknuo je netko: 'Premijer! Eno, premijera!'. Ja sam već krenula, rekoh, ako je on, idem k njemu. Reći ću mu: 'Dobro pogledaj ove ruševine, ove jadne ljude! Tko je kriv za ovo? Za obnovljene kuće koje su se samo tako urušile i ubile ljude?'. Nisam uspjela doći do njega. Znam da nije ni Plenkoviću sada lako, ali on mora otvoriti oči. Mora biti svjestan činjenice da daje posao drugima koji onda kradu - ispričala je. 

Pjevačica planira ponovno posjetiti razrušeni kraj.

- Planiram ići opet tamo, krajem ovog tjedna. Tim ljudima sada treba novac, treba im pomoć i ja im želim dati koliko god mogu. Hrane imaju, ali sada će doći snijeg i gdje će oni, kako. Oko njih je ostalo samo blato. Ne mogu svima pomoći, to mi je najteže. Sve bih im dala. Ali ne mogu sama. Ove godine nisam radila, kao ni nitko od mojih kolega, nisam nastupala i nisam ništa zaradila, ali to nije razlog da ne pomognem. Imam ušteđevine i dat ću sve što imam ako znam da će to nekome pomoći. Ja sam samo čovjek, nije mi stalo do pompoznih naslova, hvala ni promidžbe - stalo mi je jedino do pravde - zaključila je.