Uoči nastupa u zagrebačkom Boogaloou 25. svibnja Zorica Kondža prisjetila se mladosti, hipi odjeće, prvog izlaska na binu gdje je skakala, vitlala stalkom i pjevala rock
GLAZBENA DIVA
Kondža: 'Ocu su govorili da se drogiram jer sam bila čudna...'
Poželjela sam se klupske svirke. Ostalo mi je još energije, imam sjajan bend, a godine ignoriram. Pjevam u Splitu po manjim klubovima, gdje sam pjevala još sa Stijenama. Vidim da mladi odlično prihvaćaju pjesme iz 70-ih, 80-ih..., rekla je Zorica Kondža (57).
Splitska diva 25. svibnja pjeva u zagrebačkom klubu Boogaloo. Nastup je to kojim počinje seriju koncerata od Istre do Dubrovnika. Na svakom od njih uz svoje će hitove pjevati i rock standarde.
MOZGALICA: Pronađi sve skrivene predmete u krugovima!
- Želim mladima pokazati što smo mi slušali kao mladi. Ne mogu pjevati baš sve od Stonesa, Deep Purplea, ali neke starije pjesme svakako ću ubaciti. Pa ja danas slušam i Metallicu! Uvijek sam se divila vrhunskim muškim glasovima, u rocku ih je više nego ženskih - priča Zorica.
Njezin nastup u Boogaloou je na nekadašnji Dan mladosti, a Splićanka kaže da, gdje god pjeva, želi da bude večer mladosti. Od gostiju iznenađenja otkriva samo jednoga, kolegu i prijatelja - Tedija Spalata. Kad se prisjeti mladosti, prvo pomisli 'kad bi ovi danas mogli imati moju mladost'.
- Slušali smo najbolju glazbu na svijetu. Već tada sam bila u rock grupi, putovala, spavala u vreći za spavanje, živjela sa svime što ide uz rock’n’roll. Nije me bilo briga koliko ćemo zaraditi nego samo da se pjeva, da budu dobri koncerti, da se putuje. Za razliku od danas, kad su mi putovanja najteža. Jedva čekam teleportacije. Ništa drugo nije problem nego voziti se satima - kaže.
Rado se sjeti zgode kad je osamdesetih susjed došao njezinom tati koji tada još nije bio na Zoričinim koncertima. Mislio je da mu kći pjeva, uživa i tako si zarađuje za džeparac.
- Trenirala sam i rukomet, a nikad mi nije došao na utakmicu. Govorio je: ‘Ti se igraj, sve možeš raditi, ali škola je na prvome mjestu’. Imao je povjerenje u mene i onda susjed kaže: ‘Jesi slušao svoju Zoru kako pjeva? Bio sam tamo sa ženom, pripazi na nju, čudno se ponaša, skače, vitla stalkom, da nije možda droga...’ - prisjetila se Zorica.
Danas joj je smiješno što je u to vrijeme rock bio sinonim za drogu. Ako smo se, priča, drukčije oblačili, drukčije pjevali odmah su ti prišili etiketu narkomana.
- I tata mi je doma sve to ispričao, a ja umrla od smijeha. Sva sreća, nije ga smetao moj hipi stil odijevanja. I nije to bilo ženstveno, profinjeno, da žensko bude rock pjevačica - priča Zorica.
Zbog hipijevskog stila odijevanja nije imala problema s dečkima. Udvarača je, ne taji, uvijek bilo. Prilazili su joj, uvijek je bilo slobodoumnih koji su je baš takvu obožavali.
- Dobivala sam na stotine pisama na koje sam trebala odgovarati i još im slati slike. Ali nikad me čuvari nisu trebali čuvati. Nikad nisam imala problema s ljudima koji su mi prilazili. Ni na sceni ni na ulici. Nisu mi ništa dobacivali i tvrdim da sam uvijek imala najbolju publiku. Sve fini ljudi mada su slušali rock - smije se.
Njezinih prvih nastupa sjeća se cijela ulica. Susjedi bi ocu vikali: ‘Ante, jesi nabavio Zori friško jaje?’. Svi su znali da ide pjevati. Za prvi profesionalni nastup prijateljica Slavica, čiji je tata radio u Njemačkoj, posudila joj je suknju i bluzu. Zorica pamti slatku zbunjenost.
- Ne znaš ništa, što odjenuti, koliko pjevati, hoće li te netko gađati jajima... Sa samo 18 godina moraš sve probaviti u sebi i reći si: ‘Što bude, bit će. Ako me popljuju, neću se više nikad penjati’ - kaže.
Kao djevojka je voljela pjevati na zidiću uz gitaru, u društvu. O bini nije razmišljala. Na to ju je nagovorio prijatelj Goran Taraš.
- Imao je bend, a pjevač mu je otišao u vojsku. Pitao me prije toga hoću li pjevati ako mu ikad zatreba pjevač, a ja sam pristala da ga se riješim. Uhvatio me na to obećanje i odveo u Kostanje poviše Omiša, na moj prvi nastup. Pljesak je bio sve jači, meni sve ljepše, opustila sam se i zalijepila se za pjevanje pred publikom - kaže.
Kondža ima jedan od najmoćnijih glasova na našoj estradi, no snimila je samo dva samostalna albuma.
- Kad smo imali prostor za snimanje, došlo je jedno, drugo, treće dijete, pa smo bili podstanari... Kad sam opet htjela snimati, počeo je rat i nije bilo sreće, očito - kaže.
Pjevačica se nada da će uskoro ipak snimiti novi CD. Da joj je netko u trenutku nastajanja rekao kako će 'Ima jedan svijet', 'Pokora', 'Vrijeme ljubavi' postati pjesme za sva vremena, Zorica ne bi vjerovala.
- Najgori su pravi muzičari, oni nikad nemaju nos da osjete hit. Menadžeri imaju, oni koji prate glazbu na drukčiji način, oni to osjete - priča diva.
Pjesma 'Zar je voljeti grijeh' i danas joj zvuči kao da je nova, a iako joj je tekst bio super, nije mislila da će tako dobro proći. S 'Pokorom' je pobijedila na Jugoviziji, ali nije otišla na Eurosong jer je bio dan Titove smrti.
- Čim sam doznala da ne idem, odmah sam se skulirala, nisam ni razmišljala drukčije nego ne idem i gotovo - kaže.
Snimajući 'Pokoru', upoznala je današnjeg supruga Joška Banova. Kaže da nije odmah osjetila da je on onaj pravi jer je “takvi tipovi nisu zanimali”.
- Bila sam u rock điru, nosila tenisice, traperice, bila u hipi điru i družila sam se s takvima. Joško je svirao u orkestru, nosio odijela, kravate, bio šminker. Pet godina stariji, već je bio profinjeni izgrađeni muškarac, a ja nezrela - prisjeća se.
Družeći se po cijele dane, shvatili su da Zorica s lancima oko vrata i nije bila takva rokerica niti je on bio uštogljen, u odijelu. Danas je iza njih 31 godina skladnog braka.
- Važna je tolerancija, sloboda, a najvažnija različitost. To nas drži zajedno - kaže.
Samo najstariji sin Toni Banov je u glazbi. Svira udaraljke i gitaru te je s roditeljima u bendu. Zorica kaže da ne gnjavi sinove pitanjima: “Kad ću biti baka”. Kaže tek da ih obavijeste na vrijeme, da se mogu na vrijeme pripremiti, organizirati.
- Ne uplećem se ni u što. Ako se i nikad neće ženiti, to je njihova stvar - priča Zorica. U karijeri ne pamti trenutke kad ju je netko povrijedio, kad je plakala.
- Kad idem na nastup, osjetim težinu i napetost. Možeš pjevati 50 godina, ali nije uvijek ista publika, mjesto, zvuk, nisam ni ja uvijek ista. Svaki nastup je drukčiji i uvijek budem napeta, mislim hoće li biti ljudi zadovoljni - rekla je Kondža.
Najveseliji trenutak je bio kad je u Lisinskom slavila 30 godina karijere. Pamti i oca kad je prvi put došao na njezin nastup, u Sućurcu, na otvorenom.
- Bio je jako ponosan jer su mu svi dolazili govoriti da sam bila jako dobra. Prije toga slušao me u osnovnoj školi za Osmi mart. Bila sam prvi razred i ispred benda pjevala Indexe - rekla je.
Iako ima pregršt obveza, Zorica uvijek nađe vrijeme za sebe. To joj treba pa potjera, kaže, i muža i sinove.
- Željela sam takvu obitelj i hvala Bogu na svima njima. Nemam kućnu pomoćnicu, želim sve raditi sama jer ne dam da netko ulazi u moj intimni prostor. Kad ujutro ustanem, napravim svima doručak pa kad pojedu, kažem: ‘Sad se mičite”. Onda slijedi moja kava, čitanje novina, telefoni... pogledam sve što me zanima, jedan sat, i dva ako treba. Onda Joško zagalami: ‘Kad će ručak’, ja kažem: ‘Polako, sve je pripremljeno’. Onda se bacam na završavanje ručka. Kuham svima što požele, ugađam im, ali bez pretjerivanja - kaže Zorica.
Kad njezini muškarci viču s kauča: 'Daj mi vode', odgovara im 'Uzmi si sam'. Dodaje da nije njihova konobarica. Kad zakasne na ručak, kaže im: 'U svakom restoranu kuharica radi do neke ure. I kod mene je sad zatvoreno'.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
