Kritika obožava Chui, a publika im raste: 'Sve manje ih plaši jazz'

Glazbeni kritičari njihov lanjski studijski album 'Iz kapetanovog dnevnika' svrstavaju u jedno od najboljih ostvarenja 2019., a u subotu, 25. siječnja, jazz fusion sastav Chui će promociju spomenutog albuma upriličiti u zagrebačkom klubu Boogaloo. 

Porin za jazz izvedbu, jazz album godine, suradnja s Josipom Lisac, po mnogim kritičarima jedan od najboljih lanjskih glazbenih albuma... Koliko više od toga uopće može očekivati jedan jazz fusion bend u Hrvatskoj? Je li to neki maksimum ili postoji prostor za napredak?

Da zbilja je teško reći je li postoji prostor za napredak, već smo se nekoliko puta sreli sa situacijom gdje smo mislili da smo došli do maksimuma pa su se opet dogodile neke nove lijepe stvari. Krajem prošle godine smo tako zašli i na polje filmske glazbe kad smo radili glazbu za nijemi film 'Berlin, simfonija velegrada', koju smo izvodili u živo uz kino projekciju u sklopu Berlinale special festivala u kino Tuškancu. Nedugo nakon toga smo bili u Berlinu na audio vizualnom festivalu 'Theater der dinge' gdje smo izvodili uživo glazbu za kazališnu predstavu 'Hairy Hairy Mouth' litavskog kazališta Psilicone Theatre. Tako da svakako postoji prostor za napredak,  pogotovo prema izvan Hrvatske. A što se tiče domaće publike, Boogaloo bi mogao dati odgovor na to pitanje.

Dojam je da scena nikad nije bila jača nego posljednjih godina, da se jazz vraća u nekom novom ruhu. Čini li se i vama tako?

Neka nova mlada imena su se definitivno nametnula i donijela svježu krv i glazbu koja prati svjetske trendove. Publika je to prepoznala pogotovo mlađe generacije, otvorenije za nova iskustva. S jedne strane živimo situaciju da se jazz iz malih jazz klubova zbog interesa publike preselio u veće rock klubove, a s druge strane jazz klubovi su se svi pozatvarali. Kulturni centar Mesnička je još jedini u stanju održavati jazz koncerte na tjednoj bazi. Tako da je situacija poprilično teška, ali postoji i pozitivna strana toga, a to je da se od jazz glazbenika traži da se više fokusiraju na autorski izričaj i na prezentaciju istog, što je zapravo jedan dobar filter i stimulans koji potiče kreativnost i stvara bogatiju scenu.

PJESMA 'POGLEDAJ' Boris Štok i Chui se inspirirali: Bitna je muzikalnost, a ne žanr

Slušaju li mladi takvu glazbu?

Mislim da definitivno više mladih sluša takvu glazbu nego što je to bilo prije 10 godina. Danas su mladi u kulturnom smislu totalno neopterećeni prošlošću, zapravo ih ona ne zanima, a nije, siguran sam, zanimala ni nas dok nismo dovoljno sazreli za neke stvari. Kako smo sad mi ti stariji koji gledaju kako se mladi provode i što ih zanima, zapravo nam je žao što mnoge stvari na kojima smo mi odrasli odlaze u zaborav. S druge strane, pošto su mladi tako neopterećeni vrlo su otvoreni prema novoj glazbi, samo im treba dati priliku da je čuju. Danas imamo taj paradoks da je sve dostupno na internetu, ali kao da je sakriveno. Pogotovo kad se prepustite valovima algoritmova koji vas obično vode samo u jednom smjeru. Zato je bitno mlade ljude usmjeriti, a mi se trudimo koliko možemo i pokušavamo taj internet iskoristiti u svoju korist i korist potencijalne publike. Na neki način danas su svi publika samo to još ne znaju. Zato želimo dovesti ljude na koncert jer koncerti su i dalje najbolji način za otkrivenje glazbenih afiniteta.

Oni nešto bolji poznavatelji scene članove Chuija znaju i iz nekih drugih projekata i bendova. U ovakvim intervjuima često se postavlja pitanje tog famoznog 'življenja od glazbe'. Kako vi tu kotirate? Koliko gaža sa strane morate imati i gdje sve sviraju Chuijevci?

Svi sviramo u više bendova jer drugačije baš i ne ide. Uz sve uspjehe to je i dalje vrlo nestabilan i nesiguran život ali svatko tko se odlučio baviti profesionalno umjetnošću ovdje kod nas spremno je prihvatio takav život jer jednostavno ne može protiv sebe. Kao alternativa se naravno uvijek nudi i hobistički pristup, ali onda se umjetnost uglavnom svodi na ispušni ventil od stvarnog posla. Mi smo svi u bendu krenuli s glazbom kao životnim izborom i idejom da jednog dana živimo od toga. Nije se to dogodilo preko noći, ali mislim da smo svi imali, da tako kažem, prolazni pristup prema poslovima koje smo morali raditi dok nismo s glazbom stali na noge. Toni uz Chui sa suprugom vodim i Mangroove, prati Josipu Lisac, Edu Maajku i Je Veux. Konrad sa suprugom vodi Mixed up Mary, svira u Elementalu, Kriesu i Demoleru, Ivan svira u Kriesu i ABOP-u, prati i Natali Dizdar, a upravo je krenuo i u solo vode kao Eleven, dok je Vojkan član Jazz orkestra HRT-a, a svira i u mnogim jazz sastavima. Vjerni je pratilac Borne Šercara od samih početaka Jazziane Croatice, član je Makovog Mimika orkestra, sexteta Zvjezdana Ružića, prati i Brunu Mičetića i Pavlu Jovanovića...

'Iz kapetanovog dnevnika' vam je, ako dobro brojim, peti studijski album. Po čemu se razlikuje od ostalih?

Ovo je prvi album koji smo objavili u četveročlanoj postavi. Zvuk benda smo odmaknuli još više prema rocku, a s druge strane imamo dosad možda i najviše jazz improvizacija, ako ne računamo na kolaboraciju s Jazz orkestrom HRT-a. Prvi put smo surađivali i s klasičarima te etno glazbenicima i drugim bendovima. Tako da smo još malo proširili svoj zvuk, cijelu priču smo zaokružili kao jednu posvetu znanstvenoj fantastici.

Svaki vaš dosadašnji album, kao uostalom i koncerti, bili su svojevrsno putovanje u jednom smjeru. Poput neke misije. Koliko dugo ste snimali posljednji album i koja vam je bila glazbena misao vodilja ovog puta?

Snimanje posljednjeg albuma se razvuklo na dvije godine jer smo počeli snimati taman kad smo objavili album s Jazz orkestrom pa nam nije bilo hitno završiti album, a u međuvremenu su se dogodili i novi albumi Mangroovea, Josipe Lisac i Ede Maajke te studijska suradnja s Tomislavom Golubanom, koju smo također objavili na albumu 'Velvet space love'. Misao vodilja je bila odmaknuti se što više od klasičnog fusion jazz zvuka i pronaći neki svoj zvuk. Nekako mislim da smo u tome i uspjeli, bar u ovim našim regionalnim okvirima.

Od starta vas maze glazbeni kritičari, a s vremenom je stigla i publika. Je li vam takav status među 'strukom' pomogao u proboju? Dopire li instrumentalna glazba i danas preteško do ljudi?

Sigurno su nam tu glazbeni kritičari puno pomogli jer su proširili dobru riječ. Teže je ljude natjerati na koncert instrumentalne glazbe, pogotovo jazza. Velika većina ljudi su jazzofobi u svojim predrasudama, ali iz mojeg iskustva te barijere se vrlo brzo ruše na koncertima i zato uvijek ljudima treba dati priliku da čuju glazbu i glazbi priliku da se čuje, a to se najbolje radi na koncertima.

Kako biste nekome tko nikad nije čuo za Chui opisali vašu glazbu i pozvali ga na koncert u Boogaloo?

Možda bi najlakše bilo našu glazbu opisati kao space/rock/jazz. Volimo energiju rocka, emociju jazza i boje svemira. Ovom prilikom pozivamo sve na koncert, pogotovo one koji nas nikad još nisu čuli uživo. Mi ćemo dati sve od sebe da vam pružimo jedan novi doživljaj. Koncert će otvoriti odličan electro-rock bend ZMaJ, a nama će se na pozornici pridružiti i bendovi Mangroove, Ink. Experiment i Druyd s kojima smo ostvarili suradnje na albumu. Na koncertu ćemo predstaviti i vinilno izdanje albuma koje ćete moći nabaviti po promotivnoj cijeni, a imamo i nove super cool majice. Zbilja mnogo razloga za skoknut u subotu do Boogalooa.