Lokin na iglama: Rukometaši mi ipak ne mogu skinuti periku

Na dan utakmice Hrvatske i Španjolske i naši poznati prate Duvnjaka i ekipu. Redom vjeruju da će ovo finale biti 'naše' a rukometaši se doma vratiti okićeni zlatom. Neki ne skrivaju da će im za 'utakmicu života' trebati nešto za smirenje, drugi pak žele vikati, ludovati.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:06

Video: 24sata/pixsell

- Ne trebaju mi normabeli, nikakva sredstva za smirenje. Ne želim finale gledati kao kip, ravnodušan prema svemu. Skačem do neba kad damo gol, nerviram se kad ga primimo, kao i svaki pravi navijač Hrvatske. Bit će to teška utakmica, ali dosta su nam krali bodove. Ako ima Boga, pobijedti ćemo, a ja ću rukometaše kao i cijela Hrvatska, čekati u zračnoj luci - rekao je Mate Bulić.

Kralj dijaspore sve je utakmice gledao s unucima i zdušno navijao. Sad je u Zagrebu pa će finale gledati sam. I Željko Krušlin, bivši rukometaš, koji je igrao u prvoj Jugoslavenskoj rukometnoj ligi u klubu Zagreb tekmu gleda doma. 

- Želim je pratiti u miru. Uz pivce za živce pored sebe. S velikom vjerom, sanjam pobjedu. Snagu srca imamo. Otegotna okolnost je što smo imali dva produžetka i umor je prisutan. Olakotno je to što Španjolci iimaju starije igrače, a samim time morali bi biti sporiji i potrošeniji. Kad uđu na teren naše će obuzeti adrenalin, jer nakon deset godina opet igraju finale EP-a. Zaboravit će i na umor i sve drugo i donijeti nam zlato - kaže Kruška. 

I Duško Lokin 60-ih je bio rukometni reprezentativac bivše zemlje. Prije utakmice će, kaže, popiti dva normabela. I on će finale gledati sam jer njegova supruga Anuška nema živaca slušati njegovo vikanje, navijanje, ludiranje. 

- Znam da ćemo pobijediti, ali tupe zbog njih ne skidam. Nogometaši su igrali Svjetsko prvenstvo, za njih sam bio spreman i umrijeti,gdje ne bih skinuo periku?! Ovo je Europsko prvenstvo, bit ću tužan ako ne pobijedimo, ali periku ne skidam - kaže Lokin.

Trener svih trenera, Ćiro Blažević, kaže kako će biti izuzetno teško i dramatično ali s takvim se uzbuđenjima, kaže, zna nositi. U potpunom miru će gledati to uzbuđenje na terenu. 

- Naučio sam, navikao sam na takve stresove. Ne bih bio sportaš, patriota da propustim finale EP-a. Stalno razmišljam o tome, momci su se iscrpili i brine me hoće li povratiti svježinu. Vjerujem da hoće, da će nas sve počastiti zlatom - priča Ćiro.

I Zrinku Tutiću rukomet je prirastao srcu jer je sam kao pionir igrao u banjalučkom Borcu. 

- Prvo poluvrijeme gledat ću doma, a drugo se spuštam i pridružujem ekipi u kvartovskom kafiću. Normabeli mi ne trebaju, puno draže mi je bijelo vino. Smiruje, a njime ćemo ujedno i nazdraviti za zlato - kaže Tutić.