Branku Gavelli se sviđala Špirina baš ta nervoza govora, brzanje. Proučavao je na njemu nervozu tijela i govora. Špiro je do kraja bio zaljubljen u svoj posao. Ljubav je to, ponosno je zborio, koja ne prestaje
ŠPIRO SPORTSKI KOMENTATOR
Majka mu je umrla kao dječaku, a smijuljili su mu se jer je brzao s govorom i bio nerazgovijetan
Očev dolazak u Zagreb na svoju predstavu Špiro Guberina pamti i po još jednom događaju. Špirina majka, naime, umrla je kad mu je bilo samo 13 godina. Otac se oženio drugi put i opet ostao udovac. Nakon što je pogledao sina na pozornici, Špiro ga je na kolodvoru požurivao da uđe u vlak, da mu ne pobjegne. I tek kad je uskočio u zadnji vagon, a vlak krenuo otac je povikao: “Ženim se!”
POGLEDAJTE VIDEO: Preminuo Špiro Guberina
Pokretanje videa...
01:49
Nekoliko mjeseci poslije rođen je njegov brat. U jednom periodu svoje mladosti javio se i na audiciju za televiziju i radiospikere. U uži krug ušao je s Oliverom Mlakarom i Martom Tomljenović. Već su im dali da čitaju ono: “Danas u 16, 18 i 20 sati u kinima možete pogledati taj i taj film”, no Špiro bi brzao u govoru.
- Možda sam bio i nerazumljiv, jer mentor mi je rekao: ‘Guberina, vi biste bili odličan kao sportski komentator’. Onda smo jednom čitali vijesti u podne, a ja nisam mogao izgovoriti ime predsjednika Indije Nehrua - Javāharlāla. U studiju su se smijuljili, samo su me čekali, a ja bih pred tim imenom zastao kao konj koji treba preskočiti prepreku - pripovijedao je Guberina.
Za njegov ostanak u Zagrebu zaslužni su Branko Gavella i Ranko Marinković. Gavelli se sviđala Špirina baš ta nervoza govora, brzanje. Proučavao je na njemu nervozu tijela i govora. Ne bi ga, kaže Špiro, gledao, samo slušao i u nekom trenutku upitao: “Zašto si sada stisnuo šaku?”.
- Vidio sam da ne gleda u mene, pogledao sam u šaku i rekao si: ‘Vidi, stvarno jesam’. Na mom prvom javnom nastupu na Akademiji, kada sam baš jako zamuckivao i sav se ušeprtljao, Gavella me pitao: ‘Studiraš li ti još što?’. Kad sam mu potvrdno odgovorio, samo je dodao: ‘Dobro, zadrži ti to, ako zatreba. Mi te više s Akademije ne možemo izbaciti, ali dobro je da imaš rezervu’ - priznao je Špiro.
Do kraja je bio zaljubljen u svoj posao. Ljubav je to, ponosno je zborio, koja ne prestaje.
- Puno sam bio na tim daskama i tamo se sjajno osjećam. Dokle god me noge služe, nastojat ću igrati. Sviđa mi se i što se više u teatre ne mora stubama nego u nekima postoje i staze za invalide. Pa je lakše hodati. Na Lovrijenac, nažalost, više ne mogu ići, jedino ako me prenesu nekim kranom, ali volio bih i tamo. Imam želju ali nemam hrabrosti ni pokušati prijeći tih 400, 500 stuba.
Voli pogledati stare serije i svaki se put prisjeti slika svega što se događalo na snimanju. Gledajući “Velo misto” shvatio je kako je tada s Ivom Gregurevićem učio zanat.
- On je morao glumiti da ne zna plivati. Tako je dobro odigrao da sam stvarno mislio da se utapa. Kamera je uhvatila i moj izbezumljeni izraz lica, dok sam ga izvlačio konopom, stvarno sam se uplašio - otkrio je.
Pamti i scenu kad su snimali početak rata i trebali isprazniti skladišta. Glumci su iz magazina vadili sireve, pršute, opelješili skladište i sve pojeli. Ponosi se što je poznavao autore svih djela koja su snimali. Ranko Marinković je zaslužan što su Špiro i Ivica Vidović ostali u Zagrebu. Osjetio je da će od njih nešto biti, da su obojica dobar štof za njegove malo “udarene” likove. Raos je dolazio na snimanje “Prosjaka i sinova”, Smoje na setove “Velog mista”, a Majer nadgledao “Očenašeka”.
- Zahvaljujući Majeru upoznao sam i sve zagrebačke kavane po Gornjem gradu - priznao je Špiro.
Društvo mu je nerijetko pravio Ivica Vidović s kojim je glumio u “bezbroj” serija. Pamti i zadnji njihov susret.
- Mjesec dana prije nego je preminuo rekao mi je: ‘Ajme, Špiro, sanjao sam noćas da sam umro, a ti mi ni tada nisi vjerovao. Vadim ti osmrtnicu i kažem evo vidiš da mi je prekosutra sprovod, a ti svoj vadiš rokovnik i kažeš: Odgodi to za dva dana jer imam snimanje, pa ti neću moći doći na pogreb’ - otkrio je.
Ljeti je volio gledati u more i mašta mu je tada najbolje radila. Ljetovao je na Jadriji, između Šibenika i Vodica, a svako malo s barkom bi otišao na Zlarin.
- Volio bih da je ljeto traje deset mjeseci a zima samo dva. Zime su mi teške, deprimirajuće, rado bih ih preskočio, ali ne ide - rekao je. Dosta vremena provodio na društvenim mrežama i bio sretan kad je vidio koliko ga mladih ljudi voli.
Špiro Guberina preminuo je u 88. godini u zagrebačkom Domu za starije i nemoćne.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
