'Mama je htjela da budem prehrambeni tehničar, a ja sam težila Filozofskom i glumi'

Ivana je prigušila svjetla u dnevnoj sobi i upalila nekoliko svijeća. Pustila je laganu glazbu koja se razlila sobom. Skinula je odjeću sa sebe i ostala u oskudnom sportskom kompletu gaćica i topa. Njeno vitko mišićavo tijelo bljesnulo je pod svijećama. Prišla je srebrnoj šipki postavljenoj u sobi i brzinom mačke uspela se sve do vrha. Okrenula se naglavačke, ovila svoje duge noge oko šipke, raširila ruke i polako klizila prema tlu. Već u drugom trenutku napravila je drugu vrtoglavu seksi pozu. Svaki dio njenog tijela ocrtavao je savršeno isklesane mišiće.

U sobi je za to vrijeme, dakako, bio i njen suprug Miroslav. Sjedio je za stolom u kutu sobe, njoj okrenut leđima, posve nezainteresiran za suprugin seksi ples na šipki. Tek je povremeno, nakratko, ovlaš pogledao što ona radi, a onda bi nastavio jesti svoju večeru – grah s kobasicom koji mu je Ivana ranije skuhala. A onda se dogodilo. Odjednom je Ivanina noga poletjela zrakom prema Miroslavu i – baam! Udarila ga svom snagom po glavi. Ispao mu je iz usta i zalogaj i žlica. “Oh, ljubavi, jesi dobro, jesam te jako udarila?!”, uzviknula je zabrinuto Ivana skočivši sa šipke i priskočila provjeriti “je li čitav”.

“Eto upravo zato sam rekao da šipka nema što raditi u dnevnoj sobi i općenito u stanu!”, progunđao je Miroslav sakupljajući ostatke svoje večere po stolu. “Dakle, baš svi misle kako ja živim san svakog muškarca; imam super zgodnu ženu koja mi svaku večer može plesati na štangi. Uuuu... Pa to je ludnica! A moja stvarnost zapravo je posve drukčija!”, teatralno, u maniri kazališnoga glumca, govori Miroslav stojeći nasred svoje sobe, u kojoj je, osim šipke, mnoštvo drugih simpatičnih šarenih detalja koji stan supružnika Čabraja čine savršenim toplim obiteljskim domom. Na velikoj polici obiteljske fotografije, Ivanine glumačke nagrade, tekstovi predstava u kojima su glumili i koje još čekaju realizaciju, knjige, uspomene, Ivanine sportske nagrade... Naime, Ivana i Miroslav Čabraja glumci su osječkog Hrvatskog narodnoga kazališta i bračni par. 

Upoznali su se još na Akademiji tijekom studija, a potom shvatili da su toliko različiti da se savršeno dopunjuju. Iako je Miroslav odličan glumac, koji je velik zabavljač i u privatnom životu, Ivana je ta koja na kazališnim daskama, ali i drugdje, pobire pažnju publike. Atraktivna, samozatajna, seksi plavuša, zapravo je sasvim obična “curka” i u ovom je razgovoru za Express odlučila ispričati svoje najskrivenije tajne. Ivana je rođena u Beogradu i jedna je od tri kćeri mame Zlate i tate Ivana iz Hercegovine, koji je u Beogradu radio kao vozač u JNA. Početkom ratnih događanja doselili su se u Hrvatsku. Tata Ivan je, u maniri svakog Hercegovca, žarko htio imati sina, a kako se to nije dogodilo, Ivana je postala “zamjenski sin”. Morala je znati raditi muške poslove, položiti vozački za motocikl i auto, ali dopustio joj je i da prati maminu lozu, gdje je većina članova bila umjetnički nastrojena. Svi su, naime, morali znati svirati klavir. “Da stvar bude gora, tata je i dalje stalno okružen ženama; žive su mu još i mama i punica, ima ženu, tri kćeri, sad i dvije unuke, a i svi psi i mačke koje smo ikad imali bili su ženke. Jadan čovjek”, kaže Ivana. “Rekao sam ja puncu – nas dvojica s kitama znamo samo s cvijećem, ovo drugo ništa”, dodaje kroz smijeh Miroslav. Ivana je, kaže, glumica postala slučajno.

“Nakon završene gimnazije u Osijeku nisam bila sigurna što želim upisati. Predala sam papire za upis na poljoprivredu, građevinu i Filozofski, i za sve te prijamne ispite sam učila. Mama je htjela da budem prehrambeni tehničar, a ja sam nekako težila Filozofskom jer sam tamo vidjela smjer ‘gluma i lutkarstvo’. Mislila sam da je to pedagoški smjer. Tek sam na prijamnom shvatila da je zapravo glumački. Kad su mi rekli da izvedem etidu tako da stanem na praktikabl, bila sam totalno zbunjena. U mojoj glavi etida je bila vježba za klavir, a praktikabl sam povezala s tatinom radionicom punom kabela. Uglavnom, bilo je tu više teških failova i komisija je s pravom mislila da sam onamo zalutala.

Sreća je što sam se dobro snašla u lutkarskom dijelu jer su me kolegice iz dječjega kazališta danima pripremale za prijamni”, prisjeća se Ivana svog prijamnog, na kojemu su njen nastup ocjenjivala poznala glumačka imena kao što su Vanja Drach, Vlasta Ramljak, Zlatko Sviben, Sreten Mokrović. Već ju je od pogleda na njih oprala trema. Nije pomoglo kad joj je Vlasta Ramljak, vidjevši joj japanke na nogama, ljutito rekla: “Šta ti uopće radiš na sceni u papučama za plažu?! Briši kući momentalno!” Osim toga, Ivana se morala susresti i s očajem mame Zlate kad joj je priopćila da je odabrala Filozofski i glumu. “Pao joj je mrak na oči. ‘Šta to radiš, prijamni na poljoprivrednom ti prolazi, a ti ovdje! Šta će biti od tebe, kamo si to došla, gdje sam ja kao majka pogriješila’, vikala je mama, kojoj se srušio svijet”, smije se Ivana. Na početku glumačke karijere imala je mnogo prilika nastupati u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku. Kao članica njihove skupine dobila je i nagradu na međunarodnom lutkarskom festivalu Žar ptica. “Bila mi je čast igrati u dječjem kazalištu s već etabliranim i poznatim glumcima, nadala sam se ondje i ostati, no dogodilo se to da su mi u osječkom, ali i riječkom HNK, ponudili posao. 

Kako je moj suprug Miroslav također primljen u HNK u Osijeku, odlučili smo oboje ostati ovdje”, govori dalje. Već je tad glumila u nekim produkcijama na Osječkom ljetu kulture na temelju kojih je “upala u oko” publici, ali i struci, te je dva puta nominirana za nagradu hrvatskoga glumišta. Tu je nagradu i dobila 2009., kao najbolja mlada glumica do 28 godina. “Nadala sam se da ću nekada dobiti tu nagradu, ali nisam očekivala da ću je dobiti godinu dana nakon diplome”, kaže. U svom poslu uživa i do sada je glumila u 50-ak predstava, što u svom kazalištu što u suradnji s drugima. Budući da je u njenoj generaciji bilo odličnih i talentiranih glumaca, ali ih je tek nekoliko uspjelo pronaći posao i stalni angažman, Ivana smatra da je to za nju više bilo pitanje sreće. Glumila je i u nekoliko malih uloga u nekim serijama, ali kako ne ide često na castinge u Zagreb, tako trenutno ni ne stremi prema tim poslovima. “Imam dvije kćerkice, Noru (9) i Ritu (5), i zapravo uživam u ulozi majke. One su mi inspiracija, motivacija, snaga. Trenutno se osjećam ispunjeno na svim poljima i smatram da sam jednako uspješna u svemu što radim, a to mi je vrlo važno”, kaže Ivana, koja svojim kćerima, iako su još male, ne bi željela glumu kao životni odabir, vjerojatno iz istog razloga zbog kojeg njena mama to nije dala njoj. Osim obitelji i glumačkog posla, Ivana voli svoje hobije. To su zapravo sportovi kojima se bavi kako bi održavala tijelo i energiju. Doduše, dok nije upisala akademiju, profesionalno se bavila odbojkom, igrala je u prvoj ligi za ŽOK Osijek.

“Odbojka mi je ostala tiha patnja. Često se čujem s curama i trenerom. Ljeti igram odbojku na pijesku da se malo utješim. Nedostaje mi sport, pa sam se okrenula trčanju. Prošle godine počela sam pripreme za maraton. Odradila sam sve treninge, imala trenera Borisa Sesara Ironmena. Cijelo ljeto sam naporno trenirala i onda je maraton otkazan. Baš sam se razočarala”, kaže Ivana, koja snagu stječe vježbama na šipki. “Vježbe na štangi prva je počela raditi moja sestra. Gledala sam je i shvatila kako je to fizički vrlo zahtjevno, a čim je nešto takvo, meni je zanimljivo. Dvije godine sam to trenirala u jednom klubu u Osijeku. A onda sam odlučila kupiti svoju šipku i staviti je u sobu. To se uopće nije svidjelo Miri, koji je rekao da to ne dolazi u obzir. Nagovorila sam ga tek kad sam mu objasnila da je to jeftinije nego da plaćam članarinu u klubu. Kupila sam šipku za 1000 kuna i donijela je doma. Zamolila sam ga da mi je fiksira na pod i u strop.

On je to, kao, montirao, ali se to baš nije činilo čvrsto. Popela sam se na nju i htjela se zavrtjeti, kad odjednom - letimo kroz sobu i ja i šipka! Pala sam na tlo, tik pored kuhinjskog elementa, a štanga je razbila pločice. Bila sam sva plava. Mogla sam i glavu razbiti. Tek onda ju je fiksirao kako treba”, prisjeća se Ivana. Sve i ako se u početku nadao “vrućem” noćnom kabareu u svom domu, Miro je ubrzo shvatio da ništa od toga. “Meni je to sredstvo za održavanje forme. Ne koristim je za seksi pool dance nego na njoj izvodim teške i efektne elemente. Nađem na internetu nešto što mi se čini teško pa mi bude izazov to probati. To je gotovo kao gimnastika na šipki. Miro je zato vrlo razočaran time jer kaže da on od tog mog vježbanja nema nikakve koristi”, priznaje Ivana kroz smijeh, a Miro se nadovezuje: “Svi mi kao zavide, a jedino što imam od te štange u sobi je da se po noći zabijem u nju dok idem po vodu, ili kad Ivana traži da je držim dok ona pokušava izvesti neku novu opasnu vježbu. Jednom je i pala na mene”, kaže. Ivanine vratolomije oko šipke primijetili su i neki glazbenici, pa su je “iskoristili” u svojim spotovima. 

Plesala je u dva spota Igora Delača, osječkoga kantautora, ali i u jednom novom koji je objavio El Ajed. Iako je u tim spotovima pokazala svoje lijepo tijelo, njen suprug s time nema problema. “On je dosta cool tip. Takav je otkad sam ga upoznala, jednostavan, osebujan, posve svoj. Upoznala sam ga na Akademiji i odmah mi se svidio. Uvijek je bio predvodnik nekih štrajkova, pobuna, borac za prava, a meni je to valjda bilo napeto. Kad god bi me vidio, on bi se u nešto zabio, pao ili napravio nešto slično da skrene pažnju na sebe. I stalno smo razgovarali, družili se, pili kave, ali nikako da me pozove u izlazak. Onda je to meni dojadilo i rekla sam mu da me izvoli izvesti van konačno, i da mi napiše pjesmu, neku šekspirovsku, jer me mora impresionirati. Kad sam već mislila da je i to bilo uzalud, on mi je izrecitirao sonet koji je napisao, i to pred svim kolegama u kazalištu. To je bilo baš simpatično i to je bilo to”, smije se Ivana ludostima svoga supruga. Doma se, kaže, slažu, ali na poslu baš i ne. Kako često oboje glume u istoj predstavi, znaju se posvađati zbog pristupa na koji bi nešto trebalo odraditi. No te probleme ne donose doma.

Potražite novi broj tjednika Express na svim kioscima.