Samo pet mjeseci od oproštajnog koncerta Novih fosila preminuo je basist i jedan od osnivača zagrebačkog benda
PREMINUO U 83. GODINI
Marinko Colnago svirao je s 'Fosilima' od prvog do zadnjeg koncerta: 'Bio je naš dobri duh'
Čitanje članka:
6
min
Ubijen sam. Nemam više ništa drugo za reći osim da sam ubijen. Pedeset godina sam s njime dijelio dobro i zlo. Dijelili smo sve. Ne mogu više govoriti, shvatite me - shrvan je bio Vladimir Kočiš Zec o smrti basiste i jednog od osnivača legendarnih Novih fosila koji je preminuo u nedjelju u 83. godini života nakon kratke i teške bolesti.
Vijest o smrti člana objavljena je na njihovoj službenoj Facebook stranici. Još u studenom prošle godine, prije samo par mjeseci legendarni “Fosili” imali su veliki koncert u Areni Zagreb, a 24sata objavio je razgovor sa Zecom i sada pokojnim Marinkom Colnagom.
Bio je to jedan od zadnjih intervjua osnivača “Novih fosila”. Otvorili su srce i dušu kazavši da je u njihovih 55 godina karijere, uz pregršt priča, nebrojeno svirki i nizanja brojnih hitova koji se rado pjevuše i dan danas, njihova priča cijeli jedan život.
Novi Fosili stvoreni su 1969. godine, a velikim koncertom koji je obilježio važnu obljetnicu, Sanja Doležal, Marinko i Zec izveli su pjesme tog veličanstvenog sastava čime se označio kraj jedne epohe, iako je nada da to ipak nije oproštaj tinjala i dalje. Vladimir Kočiš Zec izjavio je tada kako i dalje ima energije.
“Ja imam energije i ne vidim razlog zašto ako možemo, ne bismo svirali i dalje. Ako bude interesa. I naravno, ne ovako velike dvorane, neke manje koncerte”, rekao je Zec.
I u tih 55 godina duge i plodonosne karijere stalo je skoro sve što u jedan život stane. I ljubav, svađe, mirenja, promjene u sastavu, ali na žalost i smrti. Za sve svoje članove bili su “Najdraže moje”, a to su bili i za publiku koja je obožavala brojne njihove hitove. Jer kako bi inače drugačije opstali? Marinka Colnaga pozvao je 1969.godine bubnjar Slobodan Momčilović Moka. I tako je sve počelo. Za veliku obljetnicu Colnago je izjavio kako je užitak i danas izaći na pozornicu, pred publiku.
“To radim zato što volim. A u ovih 55 godina bilo je svega, a jedna od najvažniji stvari je da smo postali veliki prijatelji”, tada je izjavio.
Za Slobodana Momčilovića Moku mnogi kažu kako je imao nepogrešiv njuh za posao. Dugo je bio članom pratećih bendova, dok nije napravio svoj. I baš je prvo pozvao Colnaga. Sastali su se u jednoj slastičarnici u Teslinoj ulici i raspravljali o imenu benda. Sami su potom zaključili kako su, s obzirom na mlade snage oni fosili. A s druge strane šanka sve je čuo Arsen Dedić.
“Pa nazovite se onda Novi Fosili”, rekao im je. I tako se jedna velika glazbena povijest počela pisati. U stihovima i pjesmama, u hitovima i melodijama koje ni dan danas starijim generacijama, ali i mlađima ne izlaze iz srca i duše. Jer to su bile, kako mnogi fanovi kažu, pjesme za dušu s kojima se smijalo, plakalo, rastajalo i sastajalo, rađale prve i prave ljubavi...
U prvoj postavi benda bili su samo muškarci, kazao je upravo Colnago, a uz njega i Moku, to su još bili gitarist Milan Čaleta Čale i klavijaturist Slavomir Cvija. Mnogi pamte i prvi veliki hit “Kad naš brod plovi”, a do kraja 1973. godine izdali su 13 singlica i jedan LP, nazvan “Novi Fosili”.
Rajko Dujmić ušao je u bend 1976. godine, a samo godinu kasnije i Vladimir Kočiš Zec. On isprva i nije bio oduševljen da im se pridruži. Nije to bila njegova glazba.
“Imao sam sasvim drugu predodžbu i viziju kako se razvijati kao mladi glazbenik. No, trebalo se od nečega i živjeti, obitelj je bila tu. I eto, potrajalo je to. I ja sam Fosil gotovo 50 godina”, rekao je tada Zec.
Prvi diskografski uspjeh ostvarili su s pjesmom “Sanjaj me”, i s tim je zapravo započela ozbiljna karijera slavnog benda. U bend je došla i prva pjevačica, danas pokojna Đurđica Miličević, a kasnije Barlović. Baš je Colnago ispričao kako je ona došla u Fosile.
“Moka ju je sreo ispred kuće s njezinim budućim suprugom. Pozvao ju je da dođe na probu i odmah je ostala. Tih dana izvodili smo dosta svojih pjesama, Dujmićevih, i tada je sve krenulo uzlazno”, prisjetio se tada Colnago.
I zaista, počeli su se nizati sami hitovi. Publika ih je bila “gladna”. Bila je “gladna” svevremenskih balada, ali i veselijih pjesama “Šuti, moj dječače plavi”, “Saša”, “Tonka”, “Plava košulja”, “Reci mi tiho, tiho” - samo su neki od njih. I ubrzo im je prišiven nadimak “Hrvatska ABBA”. To je imponiralo članovima. Kazali su da su uvijek nastojali ostati normalni i nikada se nisu ponašali kao zvijezde. I onda je došla nova era benda, odlaskom Đurđice Barlović 1982. godine. Obiteljske obveze bile su važnije.
Pjevačicu Sanju Doležal 1983. godine pozvao je u bend Moka. A u bend, nakon smrti Moke ulazi Nenad Šarić Brada, budući Sanjin suprug. Da su legende svoga vremena pokazuju daljnji uspjesi, a nastup na Eurosongu 1987. u Belgiji s pjesmom “Ja sam za ples” donio im je zavidno četvrto mjesto. Stekli su globalnu popularnost i krenuli su inozemni nastupi. Bend se raspao 1991. godine a četiri godine kasnije osvanuo je u novoj postavi. Sa dvije pjevačice, Jelenom Foršner i Natašom Belošević. I bilo je još okupljanja i raspadanja kasnije, a Sanja, Marinko i Zec u toj postavi pjevaju od 2002. godine, no nisu smjeli koristiti ime ''Novi fosili''.
Vijest da je Marinko Colnago, dugogodišnji član i jedan od osnivača “Fosila” preminuo, shrvalo je ne samo članove sastava, već i brojne ljubitelje njihovih melodija.
“Dragi naši, s velikom tugom javljamo da nas je napustio naš dobri duh Fosila, naš dragi Marinko. Nedostajat će nam beskrajno. Marinko, zauvijek si u našim srcima”, piše u objavi.
Marinko je rođen 1942. godine u Zagrebu. Njegova majka Zora, Ruskinja iz Petrograda, bila je balerina i koreografkinja, a otac Ferante Colnago, Talijan iz Splita, bio je uspješni nogometaš Hajduka i jugoslavenski reprezentativac. Nakon razvoda roditelja završio je s majkom u Varaždinu. Tamo je naučio i prve akorde. Glazbeni gen, kako je govorio, naslijedio je od djeda Aleksandra Gerasimova, violinista i kasnije fotografa, snimatelja i redatelja. Već s 15 godina osnovao je prvi bend, a glazba je postala njegov život. Veliki dio života posvetio je supruzi s kojom je bio u braku 54 godine. Posljednjih šest godina njezinog života brinuo se o njoj dok je bolovala od Alzheimerove bolesti.
“Moja je Nada posvetila meni život...Tako da nisam imao nikakve dileme trebam li u toj bolesti biti uz nju, ja to nisam morao, ja sam to želio”, govorio je tada.EndFragment
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
