Mirjana Bohanec: 'Ukočila sam se kod scene zavođenja, a Relja je zagalamio. Stresla sam se...'

Najužasnije je kad se čovjek bavi nekom profesijom, a ne osjeća za nju zanos, rekao je svojedobno legendarni Relja Bašić. Ostavio je neizbrisiv trag kao glumac, kazališni redatelj i producent, ali je bio puno više od toga. Napustio nas je 7. travnja 2017., a danas ga se rado prisjećaju prijatelji i kolege. Mirjana Bohanec Vidović (84), koja je s njim glumila u kultnom filmu 'Tko pjeva zlo ne misli', prisjetila se za Cafe snimanja s Reljom koji je u filmu imao ulogu gospona Fulira, a ona je utjelovila Anu Šafranek.

NAPUSTIO NAS JE PRIJE 5 GODINA Relja Bašić bio je veliki glumac, džentlmen i šarmer, a jedino čega se bojao je prosječnost

- U početku sam imala jako veliku tremu jer sam prvi put uopće bila u kontaktu s filmom, ali Relja i Mia (Oremović, op. a.) silno su mi pomagali. Ispravljali su me kad nešto nije bilo dobro, tako da je bila krasna atmosfera na setu. Izvrsno snimanje je počelo prije toga, s probama koje smo imali za stolom. Tu smo se svi jako sprijateljili jer sam ja bila prvi put na filmu, Franjo Majetić isto tako, iako je on bio kazališni glumac, a ja sam bila samo u operi. Relja je bio izuzetno ljubazan i šarmantan, vrlo susretljiv. Prihvatio je sve sugestije ako je redatelj Krešo (Golik, op. a.) nešto htio promijeniti. Čak je i Relja imao neke duhovite ideje da ubacimo u tekst. Rad na tom filmu je zaista bio sjajan. Mislim da je to što smo mi toliko radili za stolom i iščitavali tekst, zabavljali se, smijali se, pomoglo da se tako zbližimo. To je isto dio uspjeha tog filma. Svi smo bili zajedno, vrijeme je brzo prošlo - ispričala nam je Mirjana.
O Relji ima samo lijepe riječi, bili su prijatelji sve do njegove smrti.

- Relja je bio pravi profesionalac. Ja sam jedina među njima bila koja nije imala nikakvog iskustva. Svi smo se dobro složili da je to bilo jako uspješno. S Reljom je bilo zaista ugodno raditi, dapače, vrlo lijepo. On mi je stalno htio pomoći, i to ne samo oko glume nego i oko toga kako izgledam. Moram reći sve najbolje o njemu kao kolegi. Nakon snimanja smo se nastavili svi družiti. Znali smo se naći kod Kreše ili kod nekog od nas. Tako smo suprug i ja u zadnjim Reljinim danima bili kod njega, pričali, zabavljali se koliko je to bilo moguće - govori nam.

'Tko pjeva zlo ne misli' snimali su oko mjesec dana, a u tom su se razdoblju zabavljali, pjevali, svirali... Prisjetila se Mirjana zanimljive priče upravo između nje i Bašića.

- To je bila scena kraj klavira, kad me Relja zavodi. Prije nego što je Franjo otkrio što se događa. Meni je to bilo strašno neobično, to dodirivanje. Nisam bila u kazalištu naučena na takvu vrstu glume. Sva sam se ukočila, to je bilo strašno. Ponavljali smo tu scenu ne znam koliko puta, valjda 13. Nikako se nisam mogla opustiti i odigrati to kako treba. Onda je na koncu Relja zagalamio, što je mene potpuno streslo jer on nije bio takav ni prema kome, a pogotovo ne prema meni. 'Prestani, mala, daj se već jedanput uozbilji. Daj odigraj to kako treba', tako je zaurlao da sam se stresla. Onda smo to snimili 14. put - ispričala nam je i dodala: "Kad smo pjevali, onda je i on znao zapjevati, a to prema scenariju nije bilo predviđeno. On je ipak bio jako dobar glazbenik i svirao je razne instrumente, tako da smo nekad i poslije snimanja ostali u društvu i malo zapjevali. Jako je volio i svirati i pjevati - rekla nam je.

Relja Bašić se rodio u Zagrebu 14. veljače 1930. Odrastao je u glazbenoj obitelji, mama je bila glazbena pedagoginja i pijanistica Elly Lerch, a tata skladatelj i dirigent Ivo Prišlin.

Roditelji su mu se razveli kad je Relji bilo deset godina, a mama se potom preudala za dirigenta Mladena Bašića. Relja je također krenuo s glazbom, naučio je svirati kontrabas, a učio je svirati i violinu. Volio je i sport, posebno hokej, zbog kojeg je ostavio glazbu. U srednjoj školi su mu zbog sukoba s profesorom zabranili nastavak školovanja. Potom se upisao na Pomorski tehnikum u Rijeci i diplomirao kao brodski ekonom. Nakon dvije godine rada u pomorskom poduzeću vratio se u Zagreb, a poslije diplome na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti počeo je najavljivati strane glazbenike na jazz koncertima.

- Prvi koncert koji sam vodio bilo je i moje prvo poznanstvo i prijateljstvo sa slavnim Louisom Armstrongom. Nakon toga uslijedila su prijateljstva s Dizzyjem Gillespiejem te Modern Jazz Quartetom i njihovim pijanistom Johnom Lewisom, koji me kasnije pozvao na veliki Jazz Festival u Newportu. Tu sam upoznao još niz slavnih jazzista, među kojima je bio i Quincy Jones - prisjetio se svojedobno Relja u intervjuu za glazbeni tjednik Džuboks. Osim njih je imao priliku upoznati i legendarnog Franka Sinatru.

- Bio sam jedan od nekoliko ljudi koje su mu predstavili tog dana. Cijelo vrijeme sam bio u njegovoj blizini. Fotografirao sam ga i pratio njegovo ponašanje. Kad on dolazi, organizira se takvo osiguranje kao da dolazi neki američki državnik. Na svakom koraku osjećalo se da je on jedan od najvećih show businessmana na svijetu - kako po nastupima tako po estradnom izgledu, ponašanju, šarmu. Jazz glazbenici imali su o njemu izrazito visoko mišljenje - pričao je glumac.

Redatelj Vlado Habunek pobunio se kad je Relja upisao Akademiju u Zagrebu jer je smatrao da je on rođeni glumac, bez fakulteta. Diplomirao je u klasi Branka Gavelle, a 1955. su ga uključili u ansambl HNK u Zagrebu. Tamo je odigrao gotovo 500 predstava, sve dok ga nije napustio 1967. i postao slobodni glumac. Tad se posvetio i režiji. Nakon odlaska iz HNK igrao je u brojnim hrvatskim kazalištima. Odigrao je gotovo 800 predstava. Sedam godina nakon što je napustio HNK Relja je osnovao prvo putujuće kazalište - Teatar u gostima. U njemu su glumili Fabijan Šovagović, Vanja Drach, Ivo Serdar i brojni drugi. Reljino putujuće kazalište je do kraja svog rada izvelo 4213 predstava, a gostovali su u 340 gradova. Radilo je 30 godina, sve dok ga 2004. Relja nije ugasio.
Bašić je 1970. dobio ulogu Fulira u 'Tko pjeva zlo ne misli'. Upravo mu je ta uloga obilježila glumačku karijeru. U toj se ulozi dokazao kao vrhunski glumac, do te mjere da ga kasnije nisu htjeli angažirati za glavne uloge jer su smatrali da će ga i dalje gledati kao Fulira. Otad je glumio u 60-ak domaćih filmova, kao sporedni glumac. Bio je izrazito inteligentan i obrazovan. Govorio je pet stranih jezika. Upravo zbog toga je dobivao uloge u stranim filmovima.

Snimao je s Richardom Chamberlainom, Francom Nerom, Peterom Ustinovom... Prvi film izvan Hrvatske snimio je 1957. Riječ je o filmu 'Kruh i sol', koji je snimio s Marcellom Mastroiannijem. U 'Sutjesci' je glumio s Richardom Burtonom, koji mu je postao i prijatelj. Družio se i s Rolling Stonesima. U Slovačkoj je 1969. snimao film 'Michael Kohlhaas' s Anitom Pallenberg, tadašnjom suprugom Keitha Richardsa. Keithu se film toliko svidio da je i sam htio ulogu u njemu te ju je i dobio. Keith i njegova supruga svaki su dan pušili marihuanu i hašiš te nagovarali našega glumca na isto. Jednom ih je prilikom odbio jer je znao da bi mogao završiti u zatvoru, ali im je obećao da će nadoknaditi to kad ih bude posjetio u Londonu. Upravo je to i napravio.

'RONDO' Prije 55 godina film o preljubu Milene Dravić pokorio je svijet

- Tamo je bilo dvadesetak rock zvijezda njihova kalibra, ali ne sjećam tko su bili jer je već putem hašiš počeo djelovati, pa sam gurnuo glavu kroz prozor i iz taksija povraćao po ulicama Londona. Na partyju sam odjurio po neki kostim stubama u klozet i dva sata držao glavu u školjci. Kad sam se sabrao, zamolio sam Anitu da me vrati u hotel - ispričao je Bašić. Jednom je prilikom otkrio tajnu neiscrpne inspiracije u glumi i režiji. Rekao je da je to zbir svih iskustava koje je skupio prije nego što je postao glumac.

- Od rane sam mladosti bio svjestan težine i odgovornosti tog posla i da je najgore biti prosječan. Zato sam uvijek imao užasnu tremu pred izlazak na pozornicu, ali sam svojom ekstrovertiranošću sakrivao strah od nastupa. Svašta sam u životu radio ne htijući otići u umjetnike, no izgleda da su geni učinili svoje! Danas mi nije žao ni za jednim danom lutanja i traženja jer su se sva iskustva skupila u mali arsenal iz kojeg ih prema potrebi pretačem u nešto što mi je u nekom trenutku potrebno za ulogu. Zanesenjaštvo je nužnost bez koje nema pokušaja, autorskih rezultata, novih iskustava. Čovjek, bez obzira na godine, mora imati tu tzv. mladenačku iskru. Ako je nema, postaje činovnik koji jedva čeka kad će završiti posao, kad će se vratiti kući - rekao je.

Bašić je 2010. pao u svom stanu u Zagrebu i slomio zdjeličnu kost te završio na operaciji. Tri tjedna kasnije mu je puknuo čir na želucu te je uslijedila još jedna operacija. Nakon toga je morao operirati i upalu potrbušnice pa je morao ugraditi umjetni kuk. Zbog bolesti je posljednjih godina života bio teško pokretan te nije izlazio iz stana, osim kad bi išao liječniku.

- Fali mi kontakt s kazalištem. Živim na sto metara od Gavelle, HNK, Komedije i ZKM-a, a nemam pojma što se u njima događa. Ne poznajem te mlade glumce, osim što ih vidim u lošim situacijama u tim beskrajno tužnim i razočaravajućim sapunicama koje su čisti bijeg glumca za honorarom - ispričao nam je jednom prilikom.

Ipak, nije mogao propustiti odlazak u Rotary klub, kad su ga 2014. nagradili nagradom za životno djelo. Tri godine nakon posljednjeg izlaska Relja Bašić je preminuo u 88. godini.