Žrtvama ne vjeruju kad prijave zlostavljanje, pitanje 'Zašto nisi prije rekla?' daje osjećaj krivnje

Facebook stranica “Nisam tražila” i dalje se ubrzano puni pričama zlostavljanih glumica, ali i anonimnih žena koje iznose svoja traumatična iskustva i seksualne ucjene kojima su bile izložene. Jedna od njih je i glumica Karmen Sunčana Lovrić (34), poznata po ulogama u serijama “Na granici” i “Ruža vjetrova”. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:17

Dora Lipovčan | Video: 24sata/pixsell

- Bila sam mlada i dobila ponudu za jedan film. Redatelj je predložio da se nađemo kod njega jer mu je tako lakše. Prije mene je već druga glumica, a kasnije mu stiže producent, radi od kuće... Naravno, pristala sam, pa on je OK, idem na razgovor o ulozi, o filmu. Naravno, nije bio OK! ‘Trebala bi se skinut na filmu, pa daj se sad skini, onak’ ful zavodljivo’, ‘A ako bi trebala odradit pušenje, je l’ mi možeš pokazati kako bi to radila...’ Vrlo nespretno, nesigurno i razočarano pobjegla sam glavom bez obzira, a ulogu nisam dobila, možda nije ni postojala, tko zna... Samo me zanima je li postojala ona druga glumica prije mene i je li se skinula - napisala je Karmen na Facebooku.

KARMEN SUNČANA LOVRIĆ Zvijezda domaćih serija: Tražio me da mu pokažem kako bih ga zadovoljila, htio je da se skinem

Međutim, to nije bilo zadnji put da se našla u neugodnoj situaciji, napisala je Lovrić i prisjetila se situacije u kojoj se našla sa starijim kolegom. 

- Na setu, u razgovoru o glumi s puno starijim kolegom, padne dogovor za kavu, nakon nekog vremena, kava se pretvori u večeru jer ‘cijeli dan radi’... Nalazimo se, pričamo o glumi, kazalištu, filmovima, setovima, snimanjima, anegdotama... Jedna predivna večer, do trenutka u kojemu me ‘odvest ću te doma’ odjednom ne doveze do svog stana te mi uvali jezičinu do želuca i natjera me da u šoku izgovaram sulude isprike zašto moram doma umjesto da mu odvalim šamarčinu i opsujem mu sve živo - napisala je Lovrić i u nastavku objave zorno opisala osjećaj krivnje i sumnje da problem nije u zlostavljaču nego u žrtvi. 

Razgovarali smo s prof. dr. sc. Gordanom Buljan Flander, psihologinjom i psihoterapeutkinjom, ravnateljicom Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba. Već 30 godina bavi se zlostavljanom djecom i mladima. Osvrnula se na sporno pitanje “Zašto nisi prije rekla?”. 

- U karijeri sam radila s barem 1700 zlostavljane djece i mladih do 18 godina. Jedno od groznih pitanja koja im postavljaju ne samo na sudu nego i roditelji i rodbina je upravo ‘Zašto nisi prije rekla?’. To žrtvi daje osjećaj krivnje jer, da je rekla, onda se to ne bi više događalo. To pitanje dodatno zlostavlja žrtvu. Mnoge seksualno zlostavljane djevojke pokušavaju reći. Ali bi im se dogodilo da osoba kojoj su željele reći nije željela to čuti - tvrdi. 

Kako kaže Buljan Flander, i naša i europska praksa pokazala je da žrtve progovore u prosjeku od 10 do 16 godina nakon proživljene traume. 

- Zlostavljači su često osobe bliske mladima, a tek u deset posto slučajeva su nepoznate osobe. I što je veća emocionalna bliskost, to će se dijete teže povjeriti. U trećini slučajeva zlostavljači su roditeljske figure i zato mladi ne žele o tome govoriti jer misle da će oni biti odgovorni za razaranje obitelji - tumači ravnateljica poliklinike. 

GLUMICA SKUPILA HRABROST Dora Lipovčan: Silovao me, šutjela sam 15 godina. Kada sam progovorila bilo je kasno

Praksa je pokazala da se žrtve boje i sudskog procesa jer ne znaju kako će suđenje izgledati. Ako je zlostavljač figura moći, zlostavljani su uvjereni da će se više vjerovati njemu. Sve su to razlozi zbog kojih djeca teško progovaraju: 

- Kao vještak koji procjenjuje sposobnost djece da iznose dokaze na sudu uvijek se susrećem s istom situacijom. Odvjetnici koji brane zlostavljače pokušavaju tim pitanjem sud uvjeriti da je svjedočenje žrtve nevjerodostojno. Zato moramo biti otvoreni na svaki signal mlade osobe da je doživjela zlostavljanje. No često od toga okrećemo glavu jer je odraslima u većini slučajeva teško prihvatljivo da djeca pate. I sve dok to odbacujemo od sebe, gajimo lažno uvjerenje da su djeca zaštićena - dodaje.  

Kako kaže Buljan Flander, imala je mnogo slučajeva u kojima su majka i obitelj stali na stranu zlostavljača i dijete je moralo biti izdvojeno iz obitelji. Problem je, smatra psihologinja, i to što suđenja traju godinama. 

- Na žrtvi je pritisak da povuče optužbe ili pak majke daju ambivalentnu podršku djetetu. Govore da im vjeruju, ali ostaju u kontaktu sa zlostavljačem, što nije nikakva podrška. S protokom vremena djeca postaju sve nesigurnija i dogodi se da povuku iskaze pa ostaju živjeti sa zlostavljačem - pojašnjava. 

Na pitanje koliko djece doživi seksualno zlostavljanje kaže da je Hrvatska u europskom prosjeku.

- Praksa i statistike pokazuju da je u Hrvatskoj seksualno zlostavljano u prosjeku jedno od petero djece i mladih osoba do 18 godina, a tek deset posto žrtava se povjeri - govori Gordana Buljan Flander.