Nagradu Fric dodjeljuje tjednik Express, a sponzorira Barcaffe, koji će pobjednika prestižnog izbora nagraditi s 10.000 eura
U FINALU NAGRADE 'FRIC'
Namik Kabil: 'Režirao bih ovaj roman, bila bi to dobra serija'
Priveli smo Namika Kabila na jedan informativni razgovor, kako se zove jedan od njegovih dokumentarnih filmova, jer on nije samo pisac nego i scenarist i redatelj. Drugi put je u finalu nagrade Fric. Ove godine s romanom 'Yesterday', a prvi put 2019. s romanom 'Isijavanje'.
- To su priznanja da vrijedi ono čime se bavite. Pogotovo kad znamo da se puno knjiga izdaje i puno toga se producira, i samostalno ljudi izdaju knjige. Naravno da čovjeku to laska. To je poticaj, ali u isto vrijeme i opasno jer te nagrade mogu stvoriti blokade u daljnjem radu. Ali imam za to dovoljno iskustva i ući u finale Frica je ogromna stvar - govori Kabil.
Naslovi vaših knjiga, od najnovijeg 'Yesterday' do prijašnjih 'Isijavanje' i 'Amarcord', pozivaju na neka kanonska klasična djela, što glazbena što književna. Zašto na tome inzistirate?
- Shvatio sam da me zanimaju kulturne odrednice i pokušavam se osloniti na njih tako da ih ne kopiram nego da dam svoje verzije nekih pojmova koji su postali dio naše svijesti. Fellinija i njegov ‘Amarcord’ ne treba puno predstavljati. Fellini je za mene jedan od najvažnijih ljudi u mom životu, ne samo kao umjetnik nego i geografski. On je iz Riminija na moru, ja iz Trebinja koje je blizu mora, ta blizina i daljina naša mi je bila zanimljiva. Te naslove sam izabrao vrlo intuitivno. Nekom se to sviđa, nekom ne, ja ne bih ništa promijenio... - kaže.
'Yesterday' je roman o generaciji ljudi koji su bili bliski, razasuo ih je rat po svijetu, a Azrina smrt ih je spojila. Da malo spojlamo. Azra u prvom poglavlju kupuje solnu kiselinu, to je ona puška za koju se očekuje da će puknuti, ali Azra neće dočekati živa kraj romana, a solna kiselina ostaje neupotrijebljena. Zašto baš taj postupak?
- Poznavao sam osobu koja je prije tri godine popila solnu kiselinu. Bila je vrlo slična liku Azre u knjizi, vrlo lijepa, godine su proletjele, život je krenuo nizvodno. Ona je samo jedan dan popila solnu kiselinu i dva dana poslije bio je kraj. Zašto to? Fikcija se nastavlja i na stvarnost i na izmišljene stvari. Imao sam slučaj u obitelji. Otac mi je bio bolestan, bilo je to 2014. Došao sam ujutro da ga vidim, pitao sam ga što bi najviše želio. Rekao je da bi najviše želio da umre. Taj dan je umro od infarkta. To je za mene nevjerojatno. Igra života i smrti, igra zvijezda i svemira... - objašnjava.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
